U kontekstu govora Uzvišenog o zabranjenim djelima koja su, sa šerijatskog aspekta, označena kao teški grijesi, spominje se i blud, poznat i kao zinaluk. Blud je svaki spolni čin koji se dešava izvan legalne bračne zajednice. Allah, dž.š., ga je okarakterisao kao “razvrat i ružan put”. Ovaj grijeh nosi nesagledive štetne posljedice, kako za pojedinca, tako i za širu društvenu zajednicu, te ga je Allah, dž.š., strogo sankcionisao. Allah dž.š., kaže: “I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put!” (El-Isra’, 32.)
Pored ostalih obaveza, čovjek ima zadatak produženja svoje vrste na Zemlji. Da bi ispunio ovu zadaću, Allah, dž.š., je u čovjeka usadio skup nagona i potreba koje ga motiviraju na očuvanje egzistencije, kako kao individue, tako i kao vrste. Osim nagona za jelom, pićem, spavanjem, kojima čovjek održava svoj život, on održava svoju vrstu seksualnim nagonom. Seksualni nagon kod čovjeka, kao i kod svih životinja, izražen je u velikom intenzitetu. Čovjek, kao Božiji predstavnik na Zemlji, ne smije tom nagonu pružati neograničenu slobodu kako ne bi postao poput životinje, niti ga smije ekstremno obuzdavati kao što to čine neki predstavnici asketskih ili pesimističkih učenja. On ga mora držati unutar granica koje zadovoljavaju njegove potrebe na dozvoljen i prirodan, tj. islamski način. Prirodan i islamski način zadovoljenja seksualnih strasti muškarca i žene je brak. Bez braka, seksualni nagon ne bi mogao ispuniti svoju ulogu u produžetku vrste niti bi se mogla obuzdati seksualna anarhija koja vodi propadanju društvene zajednice u svakom pogledu. Navedeni ajet iz sure El-Isra ukazuje na blud kao štetnu socijalnu kategoriju, zabranjenu i okarakterisanu u svim objavama koje je Uzvišeni slao ljudima. Kur’an upozorava i na približavanje bludu kao mjeru predostrožnosti kako bi se spriječilo izvršenje samog djela.
Imam el-Kurtubi, rhm., u svom tefsiru navodi da je stilski potpunije i s jačom porukom kada se kaže: “i ne približavajte se bludu” nego li da se kaže “ne činite blud”, jer se tako zabranjuje sve što prethodi bludu i vodi do njega. Islam, kao propisani sistem življenja na Zemlji, kada nešto označi zabranjenim, odmah stavlja barijere na sve puteve koji vode tom činu. On se, za razliku od savremenih ideologija, ne bavi samo posljedicama jednog socijalnog zla, već i uzrocima koji rezultiraju to zlo. Islam ne raspiruje u ljudima prirodne strasti koje otvaraju nebrojene mogućnosti za vanbračni život i proizvode brojne anomalije u društvu. On ne potiče ljude na raskalašenost i seksualne slobode, da bi potom ulagao ogromna materijalna sredstva za liječenje i socijalno zbrinjavanje žrtava takvog ponašanja. Islam osuđuje miješanje spolova, osim kada je neophodno, zabranjuje osamu spolova, pretjerano šminkanje i uređivanje, bodri sklapanje braka za one koji to mogu učiniti, preporučuje onima koji nemaju sredstava za sklapanje braka da poste, osuđuje sve smetnje koje sprečavaju sklapanje braka, kao npr. pretjerano visoki mehr (ženidbeni dar), i negira strah zbog siromaštva i bijede uzrokovane rađanjem djece. Islam bodri pomaganje onima koji žele sklopiti brak radi očuvanja čistoće, propisuje najveće kazne za čin prostitucije, kao i kaznu protiv klevetanja udanih i čestitih žena bez dokaza. Islam predviđa i druga sredstva za zaštitu i tretman tog problema kako bi se sačuvalo islamsko društvo od propasti i raspadanja.
U kontekstu osamljivanja sa tuđim ženama, svako osamljivanje muslimana sa ženom koja mu nije supruga ili mahrem je haram. Osamljivanje znači boravak u zatvorenom ili otvorenom prostoru daleko od očiju drugih. Napustiti takvo mjesto je najbolji oblik prevencije protiv šejtanskog navođenja na zlo koje je uvijek prisutno kada se muškarac i žena osame. Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao je: “Ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan neka se ne osamljuje sa ženom bez njenog pratioca – mahrema; jer je s njima treći šejtan.” U drugoj predaji posebno se apostrofira osamljivanje žene s muževljevom rodbinom. Vjerovjesnik s.a.w.s., rekao je: “Klonite se osamljivanja sa ženama! Jedan ensarija upita: ‘Poslaniče, da li se to odnosi i na muževe rođake?’ On odgovori: ‘Njegovi rođaci su za nju smrt.'”
Seksualni nagon, emocionalna razdražljivost i ljubavna želja koje prate čovjeka nisu samo razlog tom riziku i opasnosti, nego se tome dodaje i strah za opstanak porodice i življenja supružnika, te strah za njihov intimni život kojim bi se mogli poigrati brbljivci i nametljivci, ljubitelji razaranja porodica. To znači da je osamljivanje muževljevih rođaka sa ženom opasnije od osamljivanja sa muškarcima koji mu nisu rodbina jer će tada nastati dvojaki problemi, između nje i njega, a onda između njega i njegovih rođaka.
Strastveno gledanje također predstavlja problem. Oko je ključ srca, a pogled je vjesnik zavođenja. Stoga je Uzvišeni Allah naredio i muškarcima i ženama da se čuvaju strastvenog gledanja, rekavši: “Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim, to im je bolje, jer Allah zaista zna ono što radite. A reci vjernicama neka i one obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim, i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje…” (Nur, 30, 31.)
Obaranje pogleda ne znači zatvoriti oči i ne gledati nikako, niti spuštanje glave ka zemlji, jer je to skoro nemoguće izvesti. Obaranje pogleda znači uobičajeno, a ne požudno i strastveno gledanje kojim se “gutaju” prolaznice ili sagovornice, niti doslovno buljenje u određeni dio tijela. Pohotno gledanje osobe suprotnog spola Resulullah, s.a.v.s., okarakterisao je bludom, rekavši: “I oči čine zinaluk. Njihov blud je strastveno gledanje u osobu suprotnog pola.”
Gledanje stidnih dijelova tijela (avret) također je zabranjeno. Islamskim propisima regulisano je koja su to stidna mjesta za muškarca i za ženu. Te dijelove tijela nije dozvoljeno gledati drugima, bili oni muškarci ili žene, bez obzira bilo to strastveno gledanje ili ne. Avret muškarca je predio od pupka do koljena, a avret žene je cijelo njeno tijelo. Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Muškarcu je zabranjeno da gleda u avret muškarca, a ženi je zabranjeno da gleda u avret žene. Neka se ne priljubljuje muškarac uz muškarca pod jednim pokrivačem, a ni žena uz ženu pod jednim pokrivačem.” Također je rekao: “Čuvaj svoj avret – stidno mjesto, od svakog osim od svoje žene.”
Isticanje ženstvenosti ili zavođenje također vodi bludu. Osnovne odlike žene muslimanke trebalo bi da budu sramežljivost, čednost, čestitost, skromnost. Obraćajući se ženama Vjerovjesnika, s.a.v.s., Uzvišeni Allah kaže: “Ne budite umiljate u govoru, pa da onda požudu osjeti onaj u čijem je srcu bolest.” (El-Ahzab, 32.) Islamski moral obavezuje muslimanku da izbjegava sve što kod muškaraca budi požudu. Svejedno, da li je to bespotrebno razgovaranje, ili govor umiljatim, zavodljivim tonom, ili hod zavodljivim korakom, ili smijeh i kikotanje na mjestima gdje se nalaze muškarci, ili izlazak iz kuće sa namirisanom odjećom. Sve to muslimanki nije dozvoljeno, osim ako se nalazi u prisustvu svog supruga. Allah, dž.š., rekao je: “I neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju.” (En-Nur, 31.)
Zabrana prostitucije
Prostitucija je najgora vrsta bluda jer osim toga što uključuje javno isticanje grijeha, još uključuje trgovinu ljudima. Žena se srozava na nivo najgoreg roba i gubi sve ljudske odlike. Islam je poduzeo sve potrebne mjere da se iskorijeni prostitucija. Rekao je Uzvišeni: “Ne primoravajte svoje robinje na prostituciju da biste postigli prolazne blagodati ovoga svijeta, ako one žele da sačuvaju čestitost svoju…” (En-Nur, 33.)
Sve su to mjere koje je islamski moral poduzeo da bi se sačuvala čestitost i da bi se zaštitila i sačuvala društvena zajednica od raznih poremećaja i zala. Šejh Ali Eš-Ša’ravi, rhm., rekao je: “Ako islam predviđa ovako teške kazne za blud, time želi da učini društvo sigurnim od nemorala, jer kada u društvu preovlada nemoral, tada sve postaje ravnodušno. Ali, kada društvo ne pokazuje toleranciju prema nemoralu, tada ono živi sigurno i ne postoji mogućnost moralne anarhije, koja bi uzdrmala sve temelje zajednice i izazvala totalno rasulo.” Allah, dž.š., rekao je: “Bludnica i bludnik – izbičujte svako od njih stotinu puta; neka vas pri izvršenju Allahovih propisa ne obuzme prema njima sažaljenje, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; i neka kažnjavanju njihovu prisustvuje skupina vjernika!” (En-Nur, 2.)
