Reakcija Sebije Izetbegović na hapšenje dekana Stomatološkog fakulteta
U posljednjim satima, društvene mreže su se uzburkale nakon što je dekan Stomatološkog fakulteta u Sarajevu, Muhamed Ajanović, uhapšen. Ova vijest je izazvala brojne reakcije, a jedna od najupečatljivijih došla je od Sebije Izetbegović, zastupnice u Skupštini Kantona Sarajevo. Njena objava na društvenim mrežama obuhvatila je širok spektar emocija i komentara koji su se provlačili kroz ovu situaciju, otvarajući diskusiju o pravdi, nepravdi i političkim manipulacijama u društvu.
U objavi, Izetbegović je koristila snažne i slikovite izraze kako bi prenijela svoje osjećaje prema trenutnoj situaciji. “Meni stave na ruku svilenu traku i cvijet, svadba, radost, ljepota. Dušmanima stave lisice na ruke. Pritvor. Plač i očaj. Sve istoga dana.” Ove riječi jasno ukazuju na njenu percepciju nepravde koja se, prema njenom mišljenju, dešava ne samo njoj nego i mnogim drugima. Njena izjava implicira duboku podelu između onih koji su na vlasti i onih koji se suočavaju s posljedicama svojih postupaka. Ova emocionalna retorika dodatno naglašava dramatičnost situacije u kojoj se pojedinci nalaze, istovremeno reflektujući širi kontekst političkih obračuna koji prate društvo u Bosni i Hercegovini.
U nastavku objave, Izetbegović je naglasila da pravična pravda neće doći dok svi koji su učestvovali u “montiranom progonu” ne budu odgovarali za svoje postupke. “Neka se pripreme učesnici montiranog progona,” piše ona, naglašavajući da hapšenje Ajanovića nije slučajno i da za nju predstavlja tek početak procesa razotkrivanja nepravdi koje su, kako tvrdi, trajale godinama. Ova izjava je dodatno pobudila pažnju javnosti, otvarajući prostor za raspravu o tome koliko su pojedinci spremni da se bore protiv sistema koji ih guši ili progoniti njihove suparnike. Ovdje se javlja pitanje moralnog integriteta onih koji su na pozicijama vlasti i njihovih postupaka prema opoziciji.
Osim što se osvrnula na vlastitu situaciju, Izetbegović je istakla i širu sliku nepravde koja se dešava unutar akademske zajednice. “Mnogi su na UNSA obraz izgubili,” dodaje, implicirajući da su neki od kolega svjesno zatvarali oči pred istinom. Ovdje se može primijetiti da Izetbegović kritikuje ne samo pojedince, već i sistem koji omogućava takvu vrstu ponašanja, što dodatno naglašava njenu zabrinutost za budućnost obrazovanja u Bosni i Hercegovini. Ova kritika nepravde nije samo lična već se širi na cijelu akademsku zajednicu, koja se suočava s izazovima validnosti obrazovnih kvalifikacija i integriteta institucija.
U ovom kontekstu, važno je spomenuti i da je Ajanović bio predsjednik komisije koja je provjeravala diplome Sebije Izetbegović i utvrdila da su one nevalidne. Ova situacija dodatno pogoršava ionako napetu vezu između Izetbegovića i akademske zajednice, a sama Izetbegović je već ranije bila predmet kritika zbog svojih obrazovnih kvalifikacija. Ova situacija stvara složeni zaplet u priči, gdje se sukobi interesa i lične frustracije prepliću s profesionalnim izazovima. Njena objava stoga može biti shvaćena i kao pokušaj da se skrene pažnja na svoja dostignuća i da se održi slika o vlastitoj nevinosti usred skandala koji je pogodio njen akademski put. Ovaj element dodatno komplikuje javnu percepciju i dovodi do pitanja koliko je istinskih naznaka pravde prisutno u ovom slučaju.
Na kraju, Izetbegović završava svoju objavu sa snažnom porukom o važnosti hrabrosti i strpljenja u suočavanju s nepravdom. “Znam ih sve. Poimenice. Molila sam Boga da plate već na ovom svijetu,” piše ona, što ukazuje na njenu odlučnost da se bori za pravdu, čak i kada su suočena s potencijalnim rizicima. Ova izjava dodatno naglašava njen stav da se ne smije odustati od borbe za ono što smatra ispravnim, bez obzira na okolnosti ili protivnike. Njene riječi pozivaju na akciju, jačajući osjećaj solidarnosti unutar zajednice koja se bori protiv nepravde. U tom smislu, njen glas postaje simbol otpora i nade za mnoge koji se osjećaju obespravljeno u svom društvenom okruženju.
Kao što se može vidjeti, situacija oko hapšenja dekana Ajanovića nije samo pojedinačni incident, već odražava složenu mrežu političkih, akademskih i socijalnih tenzija koje oblikuju današnje društvo. Reakcije poput Sebije Izetbegović predstavljaju važan doprinos diskusiji o pravdi, odgovornosti i moralnim dilemama s kojima se suočavamo.
U ovoj borbi za pravdu, svaka riječ i svaki čin mogu imati dalekosežne posljedice, ne samo za pojedince, već i za društvo u cjelini.
