Evropska unija i proces njenog proširenja posljednjih sedmica suočavaju se s ozbiljnim preprekama, a jedna od najznačajnijih potekla je iz Mađarske, čija vlada premijera Viktora Orbana je svojim vetom blokirala usvajanje godišnjeg stava Vijeća EU o politici proširenja. Dokument je trebao obuhvatiti procjenu napretka i izazova u procesu pridruživanja za šest zemalja Zapadnog Balkana, kao i Tursku, Moldaviju i Gruziju, te uključivati ocjenu napretka Ukrajine prema članstvu u EU. Ovakav potez izazvao je diplomatski i politički šok, jer, kako je pojasnila ministrica za evropske poslove Danske, Marie Bjerre, sve ostale države članice podržavaju pozitivnu procjenu napretka Ukrajine.
Blokada mađarskog veta proizlazi iz više razloga. Vlada u Budimpešti ističe da Ukrajina postavlja prevelike finansijske zahtjeve, te da status mađarske nacionalne manjine u Ukrajini nije zadovoljavajuće riješen. Premijer Orban dodatno upozorava da bi članstvo Ukrajine u EU moglo značajno utjecati na mađarsku privredu, zbog čega se ne očekuje ukidanje blokade prije parlamentarnih izbora u Mađarskoj narednog proljeća. Ova situacija pokazuje kako pojedinačne odluke unutar EU mogu imati direktan utjecaj na proces proširenja, a time i na zemlje kandidatskog statusa, uključujući Bosnu i Hercegovinu.
Prema riječima njemačkog državnog ministra za Evropu, Gunthera Krichbauma, ponašanje Mađarske postaje sve destruktivnije i ozbiljno koči funkcionalnost EU. Dok Ukrajina zbog ovog veta trenutno ne može otvoriti formalne pregovaračke runde, ministrica Bjerre naglašava da se proces i dalje nastavlja kroz davanje konkretnih smjernica o reformama, ciljevima i očekivanim rezultatima, što omogućuje nastavak eurointegracijskog puta.
Analiza Evropske komisije daje jasnu sliku napretka zemalja kandidata:
-
Crna Gora je najdalje u integracijama, s realnom procjenom da bi pristupni pregovori mogli biti završeni do kraja 2026. godine, pod uvjetom da se tempo reformi održi.
-
Albanija bi mogla završiti pregovore do kraja 2027. godine, ako nastavi s reformskim koracima i usklađivanjem s EU standardima.
-
Srbija mora ubrzati napredak u vladavini prava i normalizaciji odnosa s Kosovom kako bi ubrzala svoj pristupni proces.
Posebno je naglašen i slučaj Bosne i Hercegovine, gdje EU insistira na jačanju integriteta izbornog procesa pred opće izbore planirane za 2026. godinu. Zaključci Vijeća EU uključuju:
-
Jačanje izbornog integriteta, posebno u dijelu provođenja odluka Ustavnog suda BiH.
-
Brze ustavne i izborne reforme, s posebnim naglaskom na uklanjanje diskriminacije i nejednakosti.
-
Primjena odluka Ustavnog suda BiH, kako bi se spriječilo dodatno otežavanje izbornog procesa i osigurala jednakost svih građana.
Također je istaknuto da Evropski sud za ljudska prava osuđuje pokušaje manipulacije izbornim procesima, što se odnosi i na kandidaturu Slavena Kovačevića za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, jer su u njegovom slučaju utvrđene nezakonite promjene identiteta. Ovaj primjer pokazuje koliko je važno da zemlje kandidati i potencijalni članovi EU poštuju principe vladavine prava i demokratije.
Zaključno, veto Mađarske ima višestruke posljedice:
-
On direktno usporava formalni pristupni proces Ukrajine i otežava usvajanje zajedničkih zaključaka o proširenju.
-
Prijenosna poruka je da jedna članica EU može blokirati zajedničke inicijative, što postavlja ozbiljan izazov za integraciju zemalja Zapadnog Balkana.
-
Ipak, proces reformi i davanje smjernica za zemlje kandidata se nastavlja, što znači da BiH, Srbija, Crna Gora i Albanija i dalje imaju mogućnost napredovanja ako ispune uslove.
Predstojeći Samit EU 18. i 19. decembra ima ključnu ulogu, jer će lideri morati donijeti važne odluke o daljem kursu proširenja i jasno postaviti kriterije za zemlje kandidatkinje, uključujući Bosnu i Hercegovinu, u svjetlu pojačanih zahtjeva za izborne i ustavne reforme. Ovime se šalje jasna poruka da proširenje EU nije proces bez izazova, ali da je predanost reformama i poštovanju principa vladavine prava jedini put napretka za sve kandidate.
Ukupno gledano, veto Mađarske, iako blokira formalni konsenzus, ne zaustavlja reforme ni europski put zemalja kandidata, ali pokazuje koliko unutrašnja politika država članica može utjecati na strategiju proširenja EU.
