Reformiranje pravnog sistema Republike Srpske: Potez koji mijenja igru
U ponedjeljak, 23. oktobra 2023. godine, Ana Trišić Babić, vršilac dužnosti predsjednika Republike Srpske, potpisala je svoj prvi ukaz koji bi mogao imati dugoročne posljedice na političku scenu Bosne i Hercegovine. Ovim potezom, ona je poništila ključne zakone prethodnog predsjednika Milorada Dodika, koji su, prema mišljenju pravnih stručnjaka, bili usmjereni na destabilizaciju ustavnog poretka zemlje. Ovaj važan korak označava prekretnicu u političkom kursu Republike Srpske, koja je do sada bila poznata po svom separatističkom djelovanju, a novi pravni okvir može otvoriti vrata za značajne promjene.
Obim poništenih zakona
U najnovijem izdanju „Službenog glasnika Republike Srpske“ objavljen je Zakon o prestanku važenja više propisa, koji uključuje zakone o nepokretnoj imovini, neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH, kao i Izborni zakon RS. Ova odluka nije samo simbolična, već predstavlja konkretan korak ka vraćanju Republike Srpske unutar okvira Dejtonskog mirovnog sporazuma. U tom smislu, važno je napomenuti da su ovi zakoni, koji su bili temelj Dodikove politike, doprinosili polarizaciji društva i stvaranju pravnog vakuuma koji je onemogućavao bilo kakvu suštinsku promjenu.
Na primjer, zakon o nepokretnoj imovini je stvorio značajne prepreke za povratak imovine izbjeglicama i raseljenim osobama, što je dodatno produbljivalo podjele među građanima. Njegovo ukidanje može otvoriti put za vraćanje imovine, a time i povratak povjerenja među različitim etničkim grupama u Republici Srpskoj. Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH bio je direktno suprotan principima vladavine prava i onemogućavao je primjenu zakona koji su se smatrali ključnima za jačanje institucija.
Posljedice na unutrašnju i međunarodnu politiku
Trišić Babić je ovim potezom poslala jasnu poruku — odustaje se od separatističke politike koja je do sada dominirala politikom Republike Srpske. Ovaj korak može otvoriti vrata za normalizaciju odnosa s međunarodnom zajednicom i završetak višegodišnje institucionalne krize.
Efekti ove krize nisu bili samo politički; njihova ekonomska cijena bila je visoka, dok su mnogi investitori okretali leđa entitetu zbog nesigurnosti koju su ovi zakoni stvarali.
Politički analitičari smatraju da se ovim činom ruši pravna infrastruktura koja je podržavala Dodikovu vladavinu, a da su stvoreni uslovi za izgradnju stabilnije političke scene.
Normalizacija odnosa s međunarodnom zajednicom također može uključivati ponovno otvaranje dijaloga s ključnim igračima kao što su Evropska unija i Sjedinjene Američke Države, što bi moglo donijeti dodatne investicije i podršku reformama.
U tom kontekstu, uspostavljanje pravnog sistema koji će se temeljiti na poštovanju ljudskih prava i vladavini prava može imati dalekosežne posljedice na društveno-ekonomski razvoj Republike Srpske.
Reakcije političkih analitičara
Reakcije političkih analitičara na Trišić Babićin potez su različite, ali većina se slaže da je to istorijski korak koji može značiti kraj suprotstavljanja između Republike Srpske i institucija BiH. Mnogi smatraju da je ovo trenutak kada se otvara nova stranica u političkoj istoriji RS.
Prema njihovim riječima, vraćanje na Dejtonski okvir može donijeti stabilnost koja je potrebna kako unutar entiteta, tako i na nivou cijele države.
Neki analitičari, poput profesora na Fakultetu političkih nauka, ističu da je ovakvo djelovanje nužno za prevazilaženje izazova s kojima se Republika Srpska suočava.
Njihova procjena je da će se, ukoliko se nastavi ovakav pravni i politički kurs, stvoriti preduvjeti za uspostavljanje trajnog mira i saradnje između različitih političkih stranaka u entitetu, što bi na kraju moglo rezultirati i jačanjem demokratskih institucija.
Perspektive budućnosti
Sa ovim reformama, postavlja se pitanje kakva će biti budućnost Republike Srpske u okviru BiH. Da li će se nastaviti sa politikom saradnje i dijaloga, ili će se stari obrasci ponašanja ponovo pojaviti?
Trišić Babić je došla na vlast u trenutku kada je potrebno preispitati odnose unutar države, a signaliziranje promjena iz međunarodnih centara moći, poput Washingtona i Brisela, može dodatno ojačati ovu novu politiku.
Analitičari smatraju da bi nastavak ovakvog kursa mogao podstaći i reforme unutar drugih političkih entiteta u Bosni i Hercegovini, čime bi se stvorili uslovi za sveobuhvatan politički dogovor.
Međutim, postoje i skeptici koji se plaše da bi povratak na Dejtonski okvir mogao biti samo privremeno rešenje. Mnogi se pitaju koliko će trajati ovaj trend promjene i da li će se nova vlast suočiti s otporom unutar političkih krugova koji su navikli na Dodikovu politiku.
Održavanje stabilnosti i kontinuiteta u ovoj tranziciji biće ključno za uspjeh budućih reformi.
Zaključak: Nova era za Republiku Srpsku
Trišić Babić je svojim potezom postavila temelje za promjene koje bi mogle redefinisati politički pejzaž Republike Srpske. Ukidanje Dodikovih zakona ne znači samo pravnu negaciju, već i simbolički korak ka novim mogućnostima za saradnju i izgradnju povjerenja među svim građanima Bosne i Hercegovine.
Ovaj trenutak može označiti novu eru, gdje će Republika Srpska imati priliku da se odmakne od separatizma i orijentira ka stabilnosti i zajedništvu u okviru Bosne i Hercegovine.
U tom kontekstu, ključno će biti kako međunarodna zajednica i domaći politički akteri odgovore na ove promjene. Samo kroz zajedničke napore i dijalog moguće je izgraditi društvo koje će biti otporno na nacionalističke pritiske i koje će raditi na afirmaciji ljudskih prava, demokratije i vladavine prava.
U ovom trenutku, Republika Srpska ima jedinstvenu priliku da postane primjer stabilnosti i prosperiteta unutar složenog političkog ambijenta Bosne i Hercegovine.
