Bivši predsjednik entiteta Republika Srpska, Milorad Dodik, nedavno je završio posjetu Ruskoj Federaciji, a da se pri tome nije sastao s najvažnijom ličnošću – predsjednikom Vladimirom Putinom. Isto se dogodilo i u Mađarskoj, gdje ga nije primio premijer Viktor Orban. Ovakvi potezi izazvali su brojna pitanja i otvorili prostor za različite interpretacije o padu Dodikovog međunarodnog kredibiliteta i značaja.
Tokom posjete Moskvi, kao i Budimpešti, Dodik je ipak imao priliku da razgovara sa šefovima diplomatija. U Mađarskoj je to bio ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto, dok je u Rusiji razgovarao sa šefom diplomatije Sergejem Lavrovom. Međutim, izostanak susreta sa ključnim liderima jasno je pokazao razliku u odnosu na prethodne posjete.
U vezi s mađarskim dijelom posjete, zanimljivo je da je Szijjarto najprije objavio, a zatim obrisao tvit o susretu s Dodikom. Kasnije je objavio izmijenjeni sadržaj, što pokazuje određenu rezervu u zvaničnom predstavljanju susreta. Lavrov, s druge strane, nije se oglašavao na društvenim mrežama, ali je, prema izvještajima, uobičajeno nastupao oštro prema Zapadu, braneći Dodika i njegovu politiku.
Fotografije koje je sam Dodik objavio na društvenim mrežama dodatno su oslikale njegov položaj – na njima se, umjesto susreta s visokim državnim liderima, vidi on sam u automobilu, vjerovatno na putu prema aerodromu. To je snažna simbolika koja šalje poruku da je posjeta ostala bez suštine.
Nepobitna je činjenica da obje posjete – i Rusiji i Mađarskoj – nisu donijele očekivane rezultate. Odsustvo Putina i Orbana, dvojice lidera čija je vlast centralizovana i koji lično odlučuju o ključnim pitanjima, jasno pokazuje da Dodik više ne uživa istu vrstu pažnje i podrške.
Posebno je zanimljivo da se Dodik hvalio kako se do sada sastao 26 puta s Putinom, a posljednji put u aprilu ove godine. Uprkos tome, septembarska posjeta nije uključila novi susret. U Mađarskoj je posljednji put bio u augustu, gdje je razgovarao s Orbanom, ali tada nije bila istaknuta zastava Bosne i Hercegovine – što je izazvalo dodatne reakcije. Ovaj put Orbana nije bilo, ali je na sastanku sa Szijjartom bila postavljena i zastava BiH, uz zastavu entiteta RS.
Ako se sagledaju okolnosti, moguće je zaključiti nekoliko ključnih stvari:
-
Dodik se trudio održati kontakt sa saveznicima, ali bez uspjeha na najvišem nivou.
-
Njegova ranija praksa susreta sa Putinom i Orbanom sada je zamijenjena sastancima s diplomatama nižeg ranga.
-
Smanjenje diplomatskog značaja evidentno je kroz činjenicu da ni Mađarska ni Rusija nisu pružile javnu podršku u mjeri u kojoj je to Dodik očekivao.
Dodikovi pokušaji da kroz vlastite objave na društvenim mrežama predstavi putovanja kao uspješna ne mogu promijeniti suštinu – da se nije susreo sa ključnim liderima koje je planirao vidjeti. Upravo taj detalj baca potpuno novo svjetlo na njegovu vanjsku politiku i odnose s tradicionalnim partnerima.
U političkom smislu, ovo putovanje može se okarakterisati kao fijasko. Saveznici koji su ga ranije otvoreno podržavali sada su pokazali distancu. Iako je Lavrov retorički stao u njegovu odbranu, odsustvo Putina i Orbana šalje jasnu poruku da je Dodikov značaj u očima ovih lidera opao.
Zaključak se sam nameće: Milorad Dodik se našao u situaciji u kojoj njegovi dugogodišnji saveznici više ne stoje čvrsto uz njega. Njegove posjete, koje su ranije služile jačanju političkog položaja u Bosni i Hercegovini, sada su rezultirale samo protokolarnim sastancima i simboličnim fotografijama. To ukazuje na ozbiljan pad političkog uticaja laktaškog lidera i može imati dugoročne posljedice za njegovu strategiju oslanjanja na Moskvu i Budimpeštu.
