U posljednjim danima javnost u Bosni i Hercegovini uzburkala je afera koja uključuje direktora Sarajevogasa Hase Tirića, bivšeg ratnog komandanta jedinice Crni labudovi, i parapolicijsku organizaciju poznatu kao Panteri. Cijeli slučaj nosi obilježja skandala sa elementima nasilja, optužbi za pedofiliju, iznudu i sukob privatnih grupa sa zvaničnim institucijama. Portal Istraga donosi detalje koji bacaju dodatno svjetlo na ovaj složeni i mračni slučaj.
U noći 25. na 26. avgust, Tirić je napustio svoj stan u sarajevskom naselju Stup. Na putu prema zgradi Federalne uprave Civilne zaštite susreo se sa pripadnicima Pantera, koji su ga optužili da je pedofil i da je upao u zamku koju su oni postavili. Došlo je do fizičkog sukoba, tokom kojeg su mu Panteri oteli telefon. Prema tvrdnjama, upravo preko tog uređaja je korištena aplikacija preko koje je navodno dogovoren susret sa maloljetnikom. Tirić se branio biber sprejom, ali nije mogao parirati brojnijim Panterima. Nakon događaja, njegov telefon je nestao, a Panteri ga nisu predali istražnim organima.
Na policijskom saslušanju, Panteri su tvrdili da su se predstavljali kao dječak, dok je Tirić kategorički odbacio optužbe, izjavivši da je te noći samo izašao da obiđe automobil. On je pozvao Pantere da objave sve eventualne dokaze, ali oni su odbili saradnju s Tužilaštvom KS, što izaziva dodatnu sumnju u njihove stvarne motive.
Situacija se dodatno zakomplicirala kada su Panteri, nakon što su pretukli Tirića, prema njegovim riječima, od njega tražili 20 hiljada eura kako bi zataškali priču. Dok su pregovori oko eventualne isplate trajali, u cijeli slučaj se uključio i Nihad Aličković, vođa AntiDayton pokreta, nudeći Tiriću pomoć u kontaktima sa Panterima. Upravo je Aličković dogovorio sastanak za 31. avgust ispred hotela Hils na Ilidži.
Međutim, umjesto da dođe do rješavanja spora, sastanak se pretvorio u novi sukob. Tirić je, po svemu sudeći, pripremio zasjedu Panterima, angažujući ljude iz Terapijske zajednice Kampus, gdje je ranije bio direktor. Kada su se dvije strane susrele, došlo je do žestokog obračuna. U tom trenutku Aličković je misteriozno nestao sa mjesta događaja, ostavljajući Tirića i njegove ljude same u sukobu.
Nakon incidenta, policija je reagovala:
-
Uhapšeni su Sulejman Dupovac, Adnan Memišević, Sedad Polić, Jasmin Ramović i Tarik Hadžimejlić.
-
Svima je određen jednomjesečni pritvor zbog sumnje u počinjenje krivičnih djela Nasilničko ponašanje i Ugrožavanje sigurnosti.
-
Četvorica od petorice uhapšenih bili su zaposleni u Terapijskoj zajednici Kampus, što direktno povezuje Tirića sa organizacijom osvete.
S druge strane, Panteri i dalje odbijaju sarađivati s istražnim organima, iako tvrde da posjeduju dokaze protiv Tirića. Umjesto da pruže informacije koje bi razjasnile slučaj, oni nastavljaju sa svojim paralelnim istragama, potpuno van zakonskih okvira. Ono što dodatno kompromituje ovu grupu jeste činjenica da se njen vođa javno fotografiše sa Admirom Arnautovićem Šmrkom, jednim od najpoznatijih narko-dilera u Sarajevu, što baca sjenku na njihov navodni „moralni“ angažman.
Ovaj slučaj otvara niz ozbiljnih pitanja:
-
Legitimitet Pantera – Zašto jedna parapolicijska organizacija godinama djeluje bez kontrole institucija, provodeći privatne istrage i koristeći nasilje?
-
Odgovornost Tirića – Ako su optužbe neistinite, zašto nije odmah prijavio napad i predao slučaj policiji, nego je organizovao osvetu?
-
Uloga Aličkovića – Njegov misteriozni nestanak tokom obračuna otvara prostor za spekulacije o njegovim stvarnim motivima.
-
Izostanak transparentnosti – I Tirić i Panteri kriju dio informacija, čime dodatno otežavaju rad istražnih organa.
Javnost je ostala šokirana brutalnošću sukoba, ali i činjenicom da dvije strane koje se međusobno optužuju zapravo dijele iste metode – nasilje, ucjene i prikrivanje dokaza.
U zaključku, slučaj „Crni labud i Panteri“ pokazuje koliko su u Bosni i Hercegovini krhke granice između legalnog i ilegalnog djelovanja. Dok institucije pokušavaju pratiti formu zakona, pojedine grupe stvaraju paralelne strukture moći, koristeći nedostatak povjerenja građana u sistem. Umjesto da cijeli slučaj doprinese rasvjetljavanju istine, on je proizveo novi krug nasilja, nepovjerenja i sumnji, što dodatno urušava povjerenje javnosti u vladavinu prava.
Na kraju, čini se da su i Tirić i Panteri izgubili kredibilitet. Prvi zbog pokušaja osvete i prikrivanja, drugi zbog odbijanja saradnje sa pravosudnim organima i povezanosti sa kriminalnim strukturama. Najveći gubitnik, ipak, jeste povjerenje javnosti u institucije i pravdu, jer ostaje osjećaj da istina nikada neće biti u potpunosti otkrivena.
Autor teksta Istraga.ba
