U posljednjim sedmicama u političkim krugovima Bosne i Hercegovine sve više jača debata o ulozi i budućnosti Ureda visokog predstavnika (OHR). Tema je posebno dobila na intenzitetu nakon nedavnog intervjua sadašnjeg visokog predstavnika Christiana Schmidta, koji je javnosti ostavio više pitanja nego odgovora. Njegova neodređena izjava o tome da li će na funkciji ostati do općih izbora 2026. godine samo je podgrijala špekulacije o pravcu u kojem se kreće međunarodno prisustvo u zemlji.
Osim u Bosni i Hercegovini, i u Republici Hrvatskoj se sve češće čuje kritika na račun tridesetogodišnjeg rada OHR-a. Dok su ranije hrvatski zvaničnici uglavnom zauzimali stav podrške ili blage rezerve, sada se govori o potrebi da se zauzme čvršći i odlučniji stav.
Schmidt je u spomenutom intervjuu ostao nejasan i po pitanju mogućih izmjena Izbornog zakona BiH. Iako ponavlja kako je ključno da inicijativa dolazi od domaćih političara, OHR ipak zadržava kontrolu i ne prepušta odluke u potpunosti domaćim institucijama. Takav pristup izaziva podijeljene reakcije – jedni smatraju da je neophodan kako bi se osiguralo poštivanje Dejtonskog sporazuma, dok drugi tvrde da je riječ o nepotrebnom produžavanju međunarodne tutorije.
Važan segment rasprave odnosi se na tri moguće odluke koje, prema politologu Ivanu Pepiću, stoje pred Vijećem sigurnosti UN-a:
-
Formalizacija trenutne strukture moći – što bi značilo faktičku okupaciju BiH od strane Upravnog odbora PIC-a, suprotno ideji lokalnog suvereniteta iz Dejtonskog sporazuma.
-
Legalizacija Bonskih ovlasti – uz obavezno uspostavljanje transparentnih međunarodnih mehanizama revizije svake odluke i uključivanje svih potpisnica Dejtonskog mirovnog sporazuma u taj proces.
-
Zabrana Bonskih ovlasti – u skladu sa stavovima EU-a i Vijeća Evrope, uz obrazloženje da nije normalno da neizabrani stranac raspolaže tolikim ovlastima u suverenoj državi.
Dodatnu težinu ovoj raspravi daje i činjenica da je Schmidt, na obilježavanju 30. godišnjice Dejtonskog mirovnog sporazuma u američkom gradu Daytonu, izjavio: „Carl Bildt bio je prvi visoki predstavnik, ja sam osmi i radit ću na tome da budem posljednji.“ Njegova poruka implicira da vidi mogućnost povlačenja međunarodne zajednice iz BiH, iako, kako sam kaže, ne potpuno. Prema njegovim riječima, ljudi u Bosni i Hercegovini imaju pravo očekivati da međunarodna zajednica reaguje u kriznim situacijama, naročito imajući u vidu patnje iz rata koji je trajao četiri godine.
U govoru je naglasio potrebu za fer balansom između tri konstitutivna naroda i ostalih građana, ističući da je to izuzetno složen zadatak. Među izazovima naveo je pitanje položaja Hrvata u BiH, odluke Ustavnog suda i način izbora članova Predsjedništva. Ovi problemi su u središtu političkih tenzija, a njihovo rješavanje, prema mišljenju mnogih, moglo bi odrediti i budućnost OHR-a.
Međutim, otvoreno ostaje pitanje hoće li Schmidt, prije eventualnog zatvaranja Ureda, nametnuti odluke koje bi mogle pogodovati HDZ-u BiH, posebno u vezi s izborom hrvatskog člana Predsjedništva. Ova mogućnost dodatno polarizira političku scenu i pojačava pritisak na visokog predstavnika da javno iznese svoje namjere.
Zaključak koji se nameće iz ove kompleksne političke situacije je višeslojan:
-
S jedne strane, dio političkih i društvenih aktera smatra da je vrijeme da BiH preuzme punu kontrolu nad svojim institucijama, bez prisustva OHR-a.
-
S druge strane, postoje oni koji upozoravaju da bi prerano povlačenje međunarodnih struktura moglo otvoriti prostor za destabilizaciju i produbljivanje etničkih i političkih podjela.
-
Pritisci iz susjednih zemalja, posebno iz Hrvatske, dodatno komplikuju situaciju, jer pokazuju da uloga OHR-a nije samo unutrašnje pitanje BiH, nego i dio šire regionalne dinamike.
U konačnici, budućnost Ureda visokog predstavnika zavisit će od više faktora: političke volje domaćih lidera, međunarodnih pregovora i odluka Vijeća sigurnosti UN-a. Hoće li BiH ući u novu fazu potpune institucionalne samostalnosti ili će zadržati oblik međunarodnog nadzora, ostaje otvoreno pitanje – ali jedno je sigurno: debata o tome neće tako brzo utihnuti.
