U posljednje vrijeme medijski prostor u Bosni i Hercegovini potresla je vijest o zatvaranju Al Jazeere Balkans (AJB), što je izazvalo brojne reakcije i spekulacije o razlozima ove odluke. Istražne agencije te informacije saznaju iz više izvora, uključujući i izvore bliske kako samoj televiziji, tako i vlastima u Kataru, koji su ključni vlasnici i finansijeri ovog projekta. Naime, saznaje se da je propast Al Jazeere Balkans u velikoj mjeri nastala zbog odbijanja dvojice glavnih ljudi sa čela te kuće, Edhema Foče i Tarika Đođića, da se povuku sa svojih pozicija uprkos direktnim zahtjevima iz Dohe.
Prema dostupnim informacijama, Katar je od Foče i Đođića tražio da odstupe kako bi se sačuvala televizija i njen program u regionu. Međutim, Fočo je tvrdio da su poslovi AJB-a usko povezani sa njegovim imenom te da televizija ne može pravno funkcionisati bez njegove prisutnosti i utjecaja. Ova tvrdnja je na kraju dovela do odbijanja ponude i, posljedično, do gašenja programa na Balkanu. Ovaj razvoj događaja jasno pokazuje da su unutar same kuće postojali duboki nesuglasice i borba za kontrolu, što je na kraju negativno utjecalo na njenu sudbinu.
Važno je napomenuti da su se problemi između Dohe i Sarajeva zaoštrili još krajem prošle godine, tačnije 28. novembra, kada je portal Istraga.ba objavio aferu vezanu za Tarika Đođića. On je tada optužen za izdavanje fiktivnih potvrda kompaniji Mindset, čiji su vlasnici povezani sa porodicom Gordana Memije, a što je ozbiljno narušilo ugled Al Jazeere Balkans. Ova nepravilnost prouzrokovala je kolaps Samita lidera Zapadnog Balkana i Evropske unije koji je trebalo da organizira Memijina firma, što je izazvalo ozbiljnu diplomatsku reakciju u Kataru. Ambasada Katara u BiH odmah je obavijestila vlasti u Dohi o narušenju ugleda njihove televizije.
Kako bi se pokušao spasiti ugled i poslovanje AJB-a, u Dohu je 15. decembra 2024. godine hitno otputovao Elmedin Konaković, tadašnji ministar vanjskih poslova BiH. Iako je javno objavio informacije o svojim sastancima, izostavio je da je održao sastanak sa direktorom Al Jazeere, a pokušaj organizacije susreta sa vlasnicima ove medijske kuće nije uspio jer su oni bili na “službenom putu”.
Nakon toga, centala Al Jazeere pokrenula je reviziju poslovanja balkanskog programa i otkrila brojne nepravilnosti, naročito u saradnji sa vanjskim produkcijskim kućama. Među njima se posebno ističu kompanije povezane sa Gordanom Memijom, koji je kum ministra Konakovića. Njegova supruga, Dalija Hasanbegović, bila je “zaštitno lice” Al Jazeere Balkans, što ukazuje na snažne porodične veze unutar strukture ove televizije.
Pored toga, sumnjivi poslovi su se odvijali i sa kompanijom BH Telecom, koja je bila generalni pokrovitelj festivala Al Jazeera Balkans Doc. Zanimljivo je da su upravo Edhem Fočo i njegova supruga Nađa Lutvikadić-Fočo, koja je imala značajnu ulogu u medijskim poslovima BH Telecoma, koordinirali ovaj projekat.
Posebnu pažnju privlači i istraga Tužilaštva BiH u vezi sa poslovima Gordana Memije, koji je pod istragom u okviru akcije Black Tie. Uprava za indirektno oporezivanje utvrdila je nekoliko sumnjivih faktura između AJB-a i Memijinih firmi, vezanih za snimanje i postprodukciju serijala Alhemija Bakana. Ove nepravilnosti Memija je pokušavao prikriti sa inspektorima UIO, što su istražni organi uspjeli dokazati kroz prisluškivane razgovore i snimke.
Važno je izdvojiti i činjenicu da je u akciji Black Tie uhapšen i Sead Preljević, zaposlenik Al Jazeera Balkans, koji je optužen za prenos novca povezanog sa narko kartelom Edina Gačanina, poznatijeg kao Tito. Novac je, prema istrazi, predat Gordanu Memiji, a bio je namijenjen za kupovinu uniformi za specijalnu jedinicu FUP-a, kao znak zahvalnosti za saradnju sa federalnim specijalcima.
Sumarno, razlozi propasti Al Jazeere Balkans mogu se sažeti u nekoliko ključnih tačaka:
-
Odbijanje Foče i Đođića da odstupe sa vodećih pozicija uprkos zahtjevima iz Dohe;
-
Sumnjive poslovne prakse, uključujući izdavanje fiktivnih potvrda i saradnju sa kompanijama povezanima sa Gordanom Memijom;
-
Istrage korupcije i zloupotreba koje su dodatno ugrozile integritet televizije;
-
Nepostojanje efikasnog lobiranja, uprkos intervenciji ministra Konakovića u Dohi;
-
Porodične veze i sukobi interesa koji su kompromitovali kredibilitet i poslovanje AJB-a.
Ova saga jasno pokazuje koliko su politički i poslovni uticaji isprepleteni u funkcionisanju medijskih kuća na Balkanu, te koliko takve veze mogu biti ključne za opstanak ili propast jednog projekta. Kraj Al Jazeere Balkans predstavlja važan signal za budućnost medijskog prostora u regionu, gdje će se pažljivo pratiti kako se balansira između politike, finansija i medijske slobode.
Zaključno, neuspjeh Al Jazeere Balkans nije samo poslovni neuspjeh, već i odraz dubljih problema u medijskoj i političkoj sferi, gdje lojalnosti, interesi i moć igraju odlučujuću ulogu. Ova priča ostaje važan podsjetnik na kompleksnost i ranjivost savremenih medijskih kuća u turbulentnim društveno-političkim okolnostima.
