Predsjedavajući Predsjedništva BiH, Željko Komšić, uputio je odmah nakon nametnutih odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta jasne i konkretne reakcije. Komšić je istakao da Schmidtov potez, zamrznut u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o finansiranju institucija BiH, pokreće niz administrativnih i zakonodavnih koraka s ciljem osiguranja finansijske stabilnosti i odgovornosti države. Njegove prve mjere fokusirane su na ubrzanu pripremu budžeta i konsolidiranje državnog duga, što pokazuje ozbiljnost namjere da se premoste trenutni izazovi.
Komšić je odmah zatražio od Ministarstva finansija BiH da izradi i dostavi dva ključna dokumenta:
-
Novi nacrt državnog budžeta – usklađen s odlukom visokog predstavnika,
-
Nacrt konsolidovanog vanjskog duga BiH, koji bi reflektirao dugovanja nastala zbog entitetskih neispunjenih obaveza.
Nakon što ovi dokumenti stignu u Predsjedništvo, najavio je vanrednu sjednicu sa jednom jedinom tačkom dnevnog reda – razmatranje i usvajanje budžeta i plana duga. Ovaj korak pokazuje da se žurno prelazi s riječi na djela, bez odlaganja procesa proceduralne usklađenosti.
Jedna od značajnijih promjena koju Schmidt inicira podrazumijeva otključavanje profita Centralne banke BiH, koji je bio blokiran do sada. Ova mjera, kako ističe Komšić, omogućava da se sredstva iskoriste za nabavku moderne tehnologije neophodne za provođenje općih izbora 2026. godine. To sugeriše da se namjerava preventivno djelovati kako bi budući izborni procesi bili transparentni i zaštićeni od mogućih zloupotreba.
Drugi dio Schmidtove odluke usmjeren je na finansiranje presude iz međunarodne arbitraže. Komšić objašnjava da su iz fundusa od putarina izolovana sredstva, u iznosu od 120 miliona KM, koja pripadaju Republici Srpskoj. Ova sredstva biće korišćena za namirenje obaveze prema slovenačkoj firmi Viaduct, nakon što je arbitražni sud presudio zbog jednostranog raskida ugovora od strane Vlade RS-a. Ovaj potez ima za cilj sprječavanje novog finansijskog udara i neutraliziranje rizika po državne finansije.
Prema poruci iz OHR-a, Schmidtov plan ima za cilj:
-
Dugoročnu zaštitu finansijske stabilnosti BiH,
-
Sprečavanje da država snosi teret dugovanja koja su posljedica entitetskih grešaka.
Komšić je naglasio da je državna uprava dužna postupati brzo i odlučno. On zaključuje da su ove mjere nužne kako bi se spriječile velike finansijske štete i očuvala odgovornost institucija prema građanima.
Ukratko, ključne poruke iz Komšićeve izjave su:
-
Hitan rad na izradi budžetskih i dugoročnih finansijskih planova, usklađenih s međunarodnim obavezama,
-
Korišćenje profita Centralne banke BiH kao sredstvo za jačanje izborne infrastrukture,
-
Preusmjeravanje sredstava iz putarina za pokriće sudske presude Viaductu,
-
Povećanje institucionalne odgovornosti i transparentnosti u rukovođenju javnim sredstvima.
Ova reakcija pokazuje jasnu spremnost da se implementiraju nametnute mjere, ali i signalizira da će Predsjedništvo aktivno nadgledati njihov tok i formu. Komšić je time pokazao da i domaći zvaničnici mogu preuzeti odgovornost za lakše provođenje Schmidtovih odluka, osim što ih interpretiraju kao neophodne za državnu dobrobit.
Komšićev stav daje do znanja da se radi o sistemskom pristupu – ne samo da se sprovedu nametnute odluke, nego da se pojača institucionalna kontrola, osigura transparentnost i spriječi buduće ekonomske krize. Time, bez dodatnih riječi, potvrđuje da BiH mora postaviti mehanizme samoodrživosti i odgovornosti pred bilo kakvu međunarodnu intervenciju u njenom finansijskom i političkom sistemu.
Pored navedenih mjera, Komšić je indirektno ukazao i na širi politički kontekst u kojem se ove odluke implementiraju. Upozorava da je neophodno razlikovati pravnu odgovornost države u međunarodnim odnosima od političke odgovornosti entiteta unutar BiH. Upravo zato, smatra da je ispravna praksa da entitet koji je svojim postupcima izazvao pravne posljedice – kao što je bio slučaj sa raskidom ugovora s firmom Viaduct – snosi finansijski teret. Na taj način se izbjegava situacija u kojoj bi država kolektivno ispaštala zbog političkih odluka donesenih bez njenog znanja ili saglasnosti. Komšić ovim stavom podržava ideju individualizovane odgovornosti i podvlači da se država ne smije koristiti kao štit za pogrešne odluke entitetskih vlasti.
Takođe, Komšić posebno naglašava značaj modernizacije izbornog procesa kroz uvođenje tehnoloških alata, što uključuje: elektronsku identifikaciju birača, video-nadzor na biračkim mjestima, te skeniranje glasačkih listića. Prema njegovim riječima, ovo predstavlja suštinski pomak u pravcu demokratizacije izbora, te vraćanja povjerenja građana u izborni sistem. Do sada su brojne izborne nepravilnosti i manipulacije narušavale kredibilitet demokratskog procesa u BiH, a upravo se modernom tehnologijom pokušava stati u kraj tim praksama. Komšić smatra da će nova sredstva omogućiti jasno praćenje svakog segmenta izbornog procesa, od registracije birača do objave rezultata, te spriječiti bilo kakvu sumnju u validnost izborne volje građana.
U cijelosti gledano, Komšićeva izjava ne samo da pruža institucionalni odgovor na Schmidtove odluke, već i signalizira spremnost Predsjedništva BiH da djeluje kao odgovoran upravljački organ. Njegov pristup ukazuje na potrebu za funkcionalnim državnim mehanizmima koji ne dopuštaju institucionalne blokade ili zloupotrebe entitetskih autonomija, već osiguravaju jedinstveno i stabilno upravljanje državom.
