U novom političkom istupu, Zukan Helez, ministar odbrane Bosne i Hercegovine, jasno je izrazio svoju podršku najnovijim mjerama koje je uveo visoki predstavnik Christian Schmidt, posebno onima koje se odnose na naplatu duga prema slovenačkoj firmi Viaduct, kao i na reforme izbornog sistema u zemlji. Helezove izjave ne ostavljaju mnogo prostora za sumnju – on traži odgovornost i sistemsku pravdu tamo gdje su izbjegavane dužnosti i gdje su građani ispaštali zbog političkih manipulacija.
Prema njegovim riječima, dug koji je nastao u entitetu Republika Srpska (RS) mora se namiriti iz entitetskog budžeta, jer bi bilo nepravedno da čitava država BiH snosi posljedice finansijske neodgovornosti jedne administrativne jedinice. Ističe da je praksa ranijih vlasti RS bila da pokušaju prebaciti teret odgovornosti na državni nivo, čime su željeli izbjeći sopstvene obaveze.
U nastavku, Helez se nije zaustavio samo na pitanju isplate duga. Zahtijeva dublje istraživanje ovog slučaja i poziva Tužilaštvo BiH da pokrene temeljitu istragu. Njegova poruka je direktna: “Plaćanje duga prema Viaductu ne smije biti kraj ovog slučaja”. Po njegovom mišljenju, nije dovoljno što su građani RS-a već iz svojih džepova finansirali štetu koja je proistekla iz, kako navodi, koruptivnih radnji – već neko za to mora krivično odgovarati.
U vezi s tim, on je naglasio:
-
Pravda mora biti zadovoljena, ne samo simbolično, već i institucionalno;
-
Odgovornost mora imati ime i prezime, jer građani ne smiju snositi posljedice pogrešnih poteza svojih predstavnika;
-
Slučaj Viaduct je, kako kaže, ogledalo dubljeg problema nefunkcionalnosti i zloupotrebe javne moći u RS-u.
Pored pravosudnog aspekta, Helez se osvrnuo i na reforme izbornog sistema, koje je visoki predstavnik takođe nedavno potpisao. Ove izmjene uključuju:
-
Uvođenje skenera za biračke listiće,
-
Elektronsku identifikaciju birača na biračkom mjestu,
-
Instalaciju videonadzora tokom izbornog dana.
Helez je uvjeren da će ove tehničke inovacije značajno smanjiti prostor za izborne prevare i osigurati veću legitimnost i povjerenje javnosti u izborni proces. U tom kontekstu je oštro poručio da “poštenih izbora se boje samo oni koji kradu na izborima”, implicirajući da će upravo oni koji su dosad profitirali na neregularnostima biti najglasniji protivnici promjena.
Njegova retorika nije stala samo na konstatacijama – uputio je i poziv ministru finansija i trezora BiH, Srdžanu Amidžiću, da pripremi i proslijedi novi nacrt državnog budžeta. U tom dokumentu, tvrdi Helez, moraju biti obezbijeđena sredstva za finansiranje ključnih kulturnih ustanova koje su od državnog značaja, kao što je to već ranije naložio Schmidt, i to još u novembru 2024. godine.
Upravo tu dolazi do izražaja šira slika Helezevog političkog djelovanja. On ne govori samo o budžetskim linijama, već:
-
Zastupa ideju o jačanju državnih institucija, koje bi trebale biti temelj kulture i identiteta BiH,
-
Naglašava potrebu da se poštuju odluke visokog predstavnika, koje su, prema njegovom mišljenju, trenutno jedini efikasni mehanizam za prevazilaženje blokada unutar sistema,
-
Ukazuje na nužnost finansijske discipline i pravedne raspodjele javnih sredstava.
Jasno je da Helez ne želi da ova pitanja ostanu mrtvo slovo na papiru. Njegova izjava predstavlja kombinaciju političkog poziva na odgovornost, institucionalne podrške reformama i strateškog ukazivanja na duboke manjkavosti entitetskih vlasti, naročito u RS-u. Njegovo insistiranje na tome da neko mora odgovarati, ne samo što je politička poruka, već i poziv da se prekine praksa nekažnjivosti u javnom sektoru.
Zaključno, Helezove poruke pokrivaju tri ključne oblasti:
-
Finansijska odgovornost RS-a za dug prema Viaductu,
-
Neophodnost krivične istrage zbog potencijalne korupcije u ovom slučaju,
-
Podrška unapređenju izbornog sistema i budžetskoj reformi, uključujući finansiranje kulturnih ustanova.
U pozadini svega je poruka koja se ne smije ignorisati – BiH ne može funkcionisati ako svaki entitet gleda samo sopstveni interes, izbjegava odgovornost i opstruira reforme koje donose transparentnost i pravdu. Helezovo istupanje, ma koliko bilo politički motivisano, odražava duboku frustraciju sve većeg broja građana koji osjećaju da se institucionalna pravda predugo odgađa. Pitanje koje on postavlja – “Neko mora odgovarati” – sve više zvuči kao kolektivni zahtjev, a ne samo kao politička izjava jednog ministra.
