Situacija u Sredozemlju ponovo eskalira, a najnoviji razvoj događaja uključuje vojne aktivnosti Italije i Grčke, koje su odlučile reagovati na sve izraženiju nestabilnost u Libiji, zabrinute zbog povećanog priliva migranata i rastućeg utjecaja Rusije. Dok pažnja svijeta ostaje uglavnom usmjerena na rat u Ukrajini, južnoeuropske zemlje upozoravaju da je pogrešno zanemarivati ono što se događa na južnim granicama Evrope.
Grčka i Italija već mjesecima upozoravaju NATO i EU partnere da bi ignorisanje Libije moglo imati ozbiljne posljedice po sigurnost regiona. Priliv izbjeglica iz te zemlje ponovo raste, a Rim izražava ozbiljnu zabrinutost zbog sve prisutnijeg utjecaja Moskve, koja, kako navode izvještaji, isporučuje oružje lokalnim snagama i pokušava uspostaviti pomorsku bazu u Tobruku, u sjeveroistočnom dijelu Libije.
Kao odgovor, grčka mornarica rasporedila je dva ratna broda uz obalu Libije s ciljem pojačane kontrole migracijskih ruta. Osim problema migracija, Atina strahuje da Turska, njen stari regionalni suparnik, u saradnji s libijskim vlastima pokušava redefinisati pomorske granice i eksploatacione zone u Mediteranu, koje sežu do južno od Krete. Grčka te pomorske sporazume smatra nezakonitim prema međunarodnom pravu, što dodatno komplikuje ionako napetu situaciju.
U pokušaju da se pronađe diplomatsko rješenje, EU je prošle sedmice uputila delegaciju u Libiju, ali je misija neslavno završila. Naime:
-
Delegaciju su činili: EU povjerenik za migracije Magnus Brunner, kao i ministri iz Grčke, Malte i Italije.
-
Bili su proglašeni nepoželjnim u Bengaziju, teritoriji pod kontrolom Khalife Haftara, utjecajnog libijskog generala.
-
Razlog izbacivanja: navodno kršenje nejasnih lokalnih propisa.
U svemu tome, zabrinutost dodatno povećava činjenica da Rusija koristi Libiju kao čvorište svoje afričke strategije. Kako tvrdi jedan visoki diplomata iz EU, u Libiji djeluje mreža krijumčara ljudi koja ima i političku dimenziju – povezana je sa strateškim interesima Moskve, koja koristi migracije kao oružje i sredstvo zaobilaženja sankcija.
Međutim, kako ističu analitičari, dvije zemlje – Grčka i Italija – nemaju kapacitet da same riješe problem ove veličine. Libija je teritorijalno tri puta veća od Španije, a da bi se stabilizirala, potrebna je podrška ključnih saveznika poput SAD-a i Francuske. Za sada, reakcije tih država su, prema ocjenama diplomatskih krugova, razočaravajuće i nedovoljno odlučne.
Zbog sve češćih dolazaka migranata – posebno na otok Kretu, usred turističke sezone – grčka vlada odlučila je uvesti nove hitne mjere. Premijer Kyriakos Mitsotakis najavio je:
-
Privremenu obustavu obrade azila za migrante koji dolaze morskim putem iz Sjeverne Afrike.
-
Mjera će trajati tri mjeseca, uz mogućnost produženja.
Od početka godine, gotovo 9.000 ljudi stiglo je iz Libije na Kretu – dvostruko više nego tokom cijele 2023. Samo u jednoj sedmici zabilježeno je preko 2.000 novih dolazaka. Grčke pomorske patrole na terenu već su aktivne, iako neki vladini zvaničnici upozoravaju da bi njihovo prisustvo moglo imati kontraefekat, podstičući izbjeglice da se bace u more kako bi bili spašeni.
Oštrije mjere izazivaju nervozu u Italiji, koja strahuje da bi novi migracijski val mogao završiti na njenim obalama. No, umjesto zajedničkog evropskog rješenja, trenutno se sve svodi na brigu bez konkretne akcije.
Poseban problem predstavlja vojno prisustvo Rusije u Libiji. Tokom nedavne parade u Bengaziju, prikazano je rusko oružje, čime je potvrđena duboka saradnja Kremlja s Haftarom. Italijanski šef diplomatije Antonio Tajani otvoreno govori o mogućnosti da Rusija u Libiji uspostavi novu pomorsku bazu, što bi, nakon gubitka luke Tartus u Siriji, značajno ojačalo njenu poziciju na Mediteranu.
Prema izvještajima, Moskva planira:
-
Postavljanje raketnih sistema u bazi Sebha na jugu Libije.
-
Usmjeravanje raketa prema Evropi, čime bi Libija postala direktna sigurnosna prijetnja.
Iako mnogi eksperti sumnjaju da Rusija zaista ima kapacitet da postavi rakete na tom nivou, čak i bez njih – prisustvo ruskih vojnih jedinica u Libiji daje joj dovoljno moći za djelovanje širom Afrike. Trenutno, Moskva koristi te baze uglavnom za operacije svog Afričkog korpusa, koji funkcioniše uz podršku ruskog Ministarstva odbrane.
U diplomatskim krugovima raste strah da bi Rusija mogla ponoviti hibridni rat poput onog koji je vodila na istočnom krilu EU, kada je migrantsku krizu koristila kao oružje preko Bjelorusije i Poljske. No, za razliku od tog scenarija, u Libiji se Moskva suočava i s finansijskim izazovima – rat u Ukrajini iscrpljuje njene resurse, pa više nema sredstava da isplaćuje libijske milicije kao nekad, što uzrokuje sve više napetosti.
Uprkos svim ovim prijetnjama, Italija i Grčka teško uspijevaju mobilizirati širu podršku među evropskim partnerima. A dok se EU koleba, sigurnosna i humanitarna kriza u Sredozemlju nastavlja se produbljivati.
