Nedavni događaji na političkoj sceni Bosne i Hercegovine dodatno su zaoštrili već postojeće tenzije između predstavnika entitetskih i državnih vlasti. Jedan od glavnih aktera u tom sukobu, Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, još jednom je izazvao pažnju javnosti i medija svojim direktnim i provokativnim izjavama usmjerenim na Elmedina Konakovića, ministra vanjskih poslova BiH i lidera stranke Narod i Pravda.
Dodik je, u svom karakterističnom tonu, putem društvene mreže X komentarisao aktuelne policijske aktivnosti koje su se odnosile na djelovanje Konakovićeve stranke. Referirajući se na istragu koju sprovodi SIPA (Državna agencija za istrage i zaštitu), Dodik nije propustio priliku da to upotrijebi kao osnovu za lične i političke uvrede.
Njegove riječi bile su ispunjene sarkazmom i simbolikom: “Konaković djeluje kao pogubljen čovjek. Bager je ostao u Dubaiju, ali mu se smiješi ‘marica'”. Ova izjava, osim što je gruba, poziva na određene asocijacije. Pominjanje Dubaija aludira na ranije posjete ministra toj zemlji koje su bile predmet javne pažnje, dok izraz „smiješi mu se marica“ jasno implicira mogući krivični progon.
U nastavku svog komentara, Dodik je nastavio još oštrijim tonom:
-
“Bijelo će ga zaviti u crno…” – metaforična izjava kojom pokušava prikazati Konakovićevu situaciju kao beznadežnu i propalu.
-
“Džaba leti za Vašington. Ali u tom letu ima simbolike, Dino je spreman da odleti.” – dodaje ironičnu notu na činjenicu da je Konaković, uprkos domaćim političkim problemima, otputovao u Washington, očito u okviru svojih diplomatskih obaveza.
Dodik ovdje koristi igru riječi kako bi insinuirao da je Konaković „na izlaznim vratima“ političke scene, sugerirajući da njegov odlazak u SAD ima više veze s bijegom nego s međunarodnom misijom.
Iako ove izjave nisu novost u Dodikovom javnom nastupu, njihova težina postaje veća kada se uzme u obzir politički trenutak u kojem su izrečene. Javnost je već bila uzburkana nakon što je SIPA pokrenula istragu protiv pojedinih članova stranke Narod i Pravda, što je izazvalo brojne reakcije – kako osuda, tako i pokušaja političke instrumentalizacije.
U ovom slučaju, Dodik je iskoristio trenutak da:
-
Diskredituje političkog protivnika kroz lične uvrede.
-
Umanji važnost međunarodnih aktivnosti državnih zvaničnika, što je česta praksa u njegovom javnom djelovanju.
-
Dodatno podijeli javni prostor između entitetskih i državnih institucija, gdje se njegovi stavovi često kose sa državnom politikom.
Ovakav nastup dio je šire strategije političkog pritiska i populističkog nastupa, u kojem Dodik često nastoji prikazati protivnike kao korumpirane, nesposobne ili nelegitimne. Njegove izjave, iako često formulisane kroz humor i ironiju, imaju za cilj da stvore sliku moralne i političke nadmoći.
S druge strane, odgovor Elmedina Konakovića ili njegovih saradnika na ovu provokaciju zasad nije zabilježen, što otvara prostor za interpretacije da žele izbjeći direktnu konfrontaciju u medijima ili čekaju da se istraga odvije institucionalno.
U političkom smislu, ovakve izjave imaju nekoliko mogućih posljedica:
-
Dodatna polarizacija političke scene – posebno između entitetskih lidera i onih koji se zalažu za funkcionalniju i integrisaniju državu.
-
Smanjenje povjerenja javnosti u institucije, jer se krivične istrage koriste kao alat za međusobno političko diskreditiranje.
-
Slabljenje međunarodnog ugleda Bosne i Hercegovine, budući da ovakvi javni istupi i optužbe narušavaju ozbiljnost političkog djelovanja.
Značajno je i to što se Dodikove izjave dešavaju u trenutku kada BiH pokušava učvrstiti svoj evropski put, obezbijediti dodatne reforme i izgraditi stabilnije odnose sa partnerima iz inostranstva. U tom kontekstu, let Konakovića za Vašington, iako predmet Dodikove ironije, može se posmatrati i kao pokušaj jačanja međunarodne podrške.
Na kraju, postaje očito da politička komunikacija u BiH sve češće prelazi granice institucionalnog dijaloga i ulazi u zonu ličnih obračuna i medijskih provokacija. Milorad Dodik, kao dugogodišnji politički lider sa iskustvom u upotrebi ovakve retorike, i dalje ostaje nepredvidiv i direktan, često ignorišući diplomatske norme i javnu odgovornost.
Ostaje da se vidi kako će se razvijati situacija oko istrage koja se vodi protiv ljudi iz Naroda i Pravde, te hoće li ovakve izjave imati dugoročan uticaj na političku klimu u zemlji ili će ostati samo kao još jedan u nizu verbalnih sukoba bez konkretnih posljedica.
