Ovo je priča koja otkriva životnu odiseju čovjeka nazvanog Zejd ibn Amr ibn Nufejl, čija je potraga za istinom i monoteizmom ostavila dubok trag prije dolaska Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Zejd, rođen u Mekki u obitelji Benu Adijj, bio je povezan s Omerom ibn Hattabom, radijallahu anhu. U doba kad je Mekka bila utvrda mnogoboštva, Zejd je istraživao različite religije, odbacujući idolopoklonstvo, judaizam i kršćanstvo, i tragao je za jednim istinskim Bogom.
Unatoč općem neznanju i idolatriji, Zejd je odbio prihvatiti lažna božanstva koja su vladala u Mekki. Njegova potraga za monoteizmom odvela ga je na putovanje do rabinata i kršćanskih svećenika u Šamu, tražeći vjeru oslobođenu idolatrije i politeizma.
Nakon niza razočaranja, Zejd se vratio u Mekku, jasno izražavajući svoju vjeru u jednog Boga i odbacujući laži i zabludu u koju su upali njegovi sunarodnjaci. Njegovo hrabro svjedočenje pred Mekelijama, naslonjenog na Ka’bu, ohrabrilo je mnoge da razmisle o svojim uvjerenjima.
Zejdova čvrsta vjera izazvala je divljenje i kod drugih. On je, unatoč nepravdi i protjerivanju iz Mekke zbog svojih uvjerenja, ostao nepokolebljiv u vjeri u jednog Boga. Čak i kad se suočio s različitim religijskim učenjacima, poput jevrejskog rabina i kršćanskog svećenika, Zejd nije odustajao od svoje potrage za istinom.
Zejdova predanost monoteizmu i iskrenost u traženju istine ostavile su snažan utisak na Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Iako nije doživio Muhammedovu poslaničku misiju, njegova je potraga postala simbol hrabrosti i istrajnosti u vjeri.
Iako nije doživio susret s Poslanikom Muhammedom, Zejd je unaprijedio monoteizam na Arapskom poluotoku, ostavljajući neizbrisiv trag. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proglasio ga je samostalnim ummetom na Sudnjem danu, između sebe i Isaa, alejhi selam, priznajući njegovu izvanrednu vjerničku hrabrost i predanost istini.