Politička scena u Izraelu suočava se s dubokim potresima usljed sve većih unutrašnjih podjela, narušenih međunarodnih odnosa i razornih posljedica rata u Gazi koji traje gotovo dvije godine. Najnoviji razvoj događaja dodatno je uzdrmao premijera Benjamina Netanyahua, čija koalicija trpi ozbiljne gubitke zbog unutrašnjih neslaganja i vanjske izolacije.
Ključni preokret dogodio se kada je ultraortodoksna stranka Degel HaTorah, kao dio šireg saveza Ujedinjeni judaizam Tore (UTJ), odlučila povući podršku Netanyahuovoj vladi. Odluka je donesena nakon što su, prema njihovim tvrdnjama, prekršena obećanja vezana za nacrt zakona koji se tiče izuzeća ultraortodoksnih Jevreja od vojne službe. Taj zakon, koji je dugo bio osjetljivo pitanje u izraelskoj politici, sada je postao tačka prijepora i u koaliciji.
Slijedeći primjer Degel HaTorahe, i Agudat Yisrael, druga frakcija UTJ-a, odlučila se povući iz vlade, što je rezultiralo gubitkom sedam parlamentarnih mjesta za koaliciju. Time je Netanyahuova većina svedena na 60 mjesta u Knessetu, koji broji ukupno 120 članova – što znači da je formalno izgubio parlamentarnu većinu. Iako Shas, još jedna religiozna stranka s 11 mjesta, još nije napustila vladu, njihova izjava da bi mogli biti “sljedeći” samo dodatno povećava političku neizvjesnost i otvara mogućnost prijevremenih izbora u 2026. godini.
U međuvremenu, rat u Gazi, koji je započeo nakon napada Hamasovih boraca 7. oktobra 2023., postao je najduži i najkrvaviji sukob u historiji Izraela. Do jula 2025., procjenjuje se da je u sukobu stradalo najmanje 55.000 ljudi, uključujući gotovo 10.000 djece mlađe od 11 godina. Veći dio pojasa Gaze je sravnjen sa zemljom, dok gotovo dva miliona ljudi pokušava preživjeti u uslovima kontinuiranih bombardovanja, nestašice hrane i medicinskih sredstava.
U tom kontekstu, međunarodna reputacija Izraela je ozbiljno narušena. Dok su brojne zapadne zemlje prvobitno podržavale izraelsku vojnu operaciju, s vremenom su se počele distancirati zbog sve većeg broja civilnih žrtava i humanitarne katastrofe. Situaciju dodatno pogoršava činjenica da Međunarodni sud pravde razmatra optužbe da je Izrael odgovoran za genocid, što dodatno opterećuje izraelsku diplomatsku poziciju.
Politička polarizacija nije prisutna samo na međunarodnom planu, već i u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje se izraelski sukob pretvorio u unutrašnje političko pitanje. Demokratska stranka je podijeljena zbog nesposobnosti bivšeg predsjednika Joea Bidena da utiče na zaustavljanje rata, što je, između ostalog, omogućilo politički povratak Donalda Trumpa. Unutar samog Izraela, društvene podjele su se dodatno produbile, a povjerenje u Netanyahuovo vođstvo opada.
Iako je Netanyahu uspio privremeno konsolidovati svoju poziciju nakon izraelsko-iranskog sukoba u junu 2025., sve više analitičara smatra da će prava politička cijena njegove odluke da produži rat tek doći. Kritičari navode da je namjerno odbijao prekid vatre kako bi očuvao podršku krajnje desnice, čime je produžio patnju naroda i razaranje u Gazi.
Vrijedi napomenuti da je Izrael u proteklom periodu:
-
Proširio vojnu operaciju na Libanon, Siriju i Iran;
-
Odbijao sve pokušaje međunarodne zajednice da dođe do prekida vatre;
-
Vršio pritisak na Hamas, koji odbija predaju uprkos velikim žrtvama;
-
Postigao djelomične vojne uspjehe, poput pobjede nad Hezbollahom i slabljenja Irana;
-
Istovremeno izgubio diplomatsku podršku i narušio unutrašnje jedinstvo.
Ono što je u početku predstavljano kao rat za opstanak, sada se pretvorilo u rat iscrpljivanja. Mnogi građani Izraela počinju vjerovati da je postojala realna mogućnost ranijeg prekida sukoba, ali da je Netanyahu svjesno prolongirao mir radi vlastitih političkih interesa.
Nakon napada u oktobru 2023., u kojem je poginulo oko 1.200 ljudi i oteto 250, smatralo se da će Netanyahu izgubiti vlast. No, ironično, rat mu je donio novi politički život. Danas, dvije godine kasnije, uprkos brojnim kritikama i sudskim procesima zbog korupcije, Netanyahu ima realne šanse da opstane do izbora 2026., pa čak i da ih ponovo dobije.
Dodatno složenu sliku izraelske političke realnosti čini i činjenica da su planovi za budućnost Gaze ostali nejasni. Uslijed stalnog nasilja, razaranja i humanitarne katastrofe, pitanje ko će upravljati Gazom kada sukob završi ostaje bez odgovora. Netanyahu, za sada, ne pokazuje spremnost na kompromis, niti nudi jasnu viziju postkonfliktnog uređenja teritorije.
Na kraju, jasno je da se Benjamin Netanyahu nalazi pred presudnim trenutkom svoje političke karijere. Njegovi postupci u ratu protiv Hamasa i način na koji je balansirao između vojne strategije i političkog opstanka, mogli bi trajno obilježiti njegov politički put. Bez obzira na to kako i kada će rat biti okončan, jedno je sigurno – cijena njegove politike već se mjeri u hiljadama izgubljenih života, razoranim gradovima i moralnim dilemama koje će tek biti predmet ozbiljne istorijske procjene.
