U burnoj i kontroverznoj političkoj atmosferi Narodne skupštine Republike Srpske (NSRS), još jedan incident s političarom Nebojšom Vukanovićem privukao je pažnju javnosti i medija. Ovaj put, Vukanović je odlučio da na vrlo teatralan i direktan način iskaže svoje nezadovoljstvo prema postupanju predstavnika vladajuće koalicije, optužujući ih za licemjerstvo, kukavičluk i ponižavanje Republike Srpske pred državnim institucijama Bosne i Hercegovine.
Vukanovićeva neposredna konfrontacija sa poslanicima i čelnicima NSRS počela je nizom verbalnih provokacija koje je uputio svojim političkim protivnicima. Njegove riječi – poput: “Jeste li glasali bez mene”, “Gdje ste branioci srpstva”, ili ironično – “Jeste li stavili fes u Sarajevu, hladno je”, jasno su odražavale njegovo nezadovoljstvo i prezir prema njihovim postupcima.
Incident je dodatno eskalirao kada se predsjednik NSRS, Nenad Stevandić, pojavio u hodniku skupštine. Tada su se između njega i Vukanovića postavili pripadnici obezbjeđenja, čime se pokušala spriječiti direktna konfrontacija. Međutim, ni to nije zaustavilo Vukanovića da izgovori još jednu optužbu: “Ovdje prosipate silu, a u Sarajevu puzite”. Uslijedio je i Stevandićev pokušaj da smiri situaciju lakonskim komentarom: “Idem na jednu svadbu, nemoj mi je kvariti.”
U svom blogu, Vukanović je dodatno elaborirao razloge svog postupanja i detaljno opisao svoj “hajdučki upad” u skupštinsku salu. On ističe da su lideri vlasti, konkretno Stevandić i premijer Radovan Višković, “podvili rep pred Miloradom Dodikom”, kada su bez otpora dali iskaze u Sudu BiH – instituciji koju su ranije osporavali i nazivajući je nelegitimnom. Prema Vukanoviću, taj čin predstavlja kulminaciju političkog poniženja, ne samo za NSRS već i za sve građane koji su im dali povjerenje.
Navodi kako nije žalio truda da doputuje iz Trebinja u Banjaluku s ciljem da direktno u skupštinskoj sali postavi pitanja koja, prema njegovim riječima, mnogi izbjegavaju. No, odmah po ulasku u salu, obezbjeđenje je reagovalo po naredbi Stevandića i udaljilo ga, čime mu je onemogućeno čak i da glasa. Vukanović smatra da je time došlo do grubog kršenja Poslovnika NSRS, ali i njegovih osnovnih političkih prava.
U svom tekstu posebno naglašava dvostruke standarde koje primjenjuju političari iz vlasti:
-
U NSRS-u, prema njegovim riječima, nastupaju agresivno, bahato i autoritarno, ne birajući sredstva da uguše kritiku i opoziciju.
-
U Sarajevu, isti ti ljudi se, kako kaže, ponašaju servilno, skromno i bez stava, pozdravljaju sudije, pokazuju poštovanje, i u potpunosti se podređuju autoritetima koje su ranije javno osporavali.
Takođe, Vukanović navodi da je postao meta napada režima, gdje se ne napada samo on lično, već i njegova porodica i lično dostojanstvo. Optužuje vlast da koristi sistemsku represiju, da širi mržnju i netrpeljivost, te da u medijima i na društvenim mrežama ohrabruje otvoreni linč opozicionih lidera. On tvrdi da njegovo izbacivanje iz skupštine nije imalo nikakvo pravno ni političko uporište, već da je to bio još jedan pokušaj da se uguši slobodna misao i politička kritika.
U holu skupštine, Vukanović je čekao dolazak Stevandića, Viškovića i poslanika vladajuće većine da ih suoči s pitanjem: Zašto su promijenili stavove? Kako su – do juče – Sud i Tužilaštvo BiH nazivali nelegitimnim institucijama, a sada ih priznaju svojim ponašanjem i učešćem u njihovim procesima? No, odgovori koje je dobio bili su izbjegavanje i pokušaji da se skrene tema, što je dodatno pojačalo njegov bijes.
Prema Vukanoviću, lideri vlasti se pretvaraju u političke kameleone, spremne da zbog ličnih interesa i straha zaborave sve ranije stavove. Takvo ponašanje on ocjenjuje kao politički kukavičluk i nacionalno poniženje, jer se istovremeno predstavljaju kao branioci naroda, dok u praktičnom političkom djelovanju povlađuju onima koje su ranije kritikovali.
Ovaj incident ne predstavlja samo još jedan u nizu verbalnih okršaja unutar NSRS, već ukazuje na duboko ukorijenjeni sukob između vladajuće strukture i opozicije, pri čemu se pitanja autoriteta, dosljednosti i političke hrabrosti sve više stavljaju pod znak pitanja.
Zaključno, slučaj Vukanovićevog izbacivanja sa sjednice i njegova “zasjeda” ispred skupštinske sale dodatno su polarizovali političku scenu Republike Srpske. Dok jedni smatraju da Vukanović koristi populizam i medijsku pažnju kako bi izazvao konflikt, drugi ga vide kao jednog od rijetkih političara koji bez zadrške proziva licemjerje i političku servilnost. Kako god bilo, jasno je da se tenzije ne smanjuju, a politički dijalog se sve više pretvara u politički teatar s elementima lične netrpeljivosti i otvorenog sukoba.
