U kontekstu aktuelne političko-pravosudne scene Bosne i Hercegovine, izjava Sanina Bogunića, predsjednika Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća BiH (VSTV), izazvala je veliku pažnju javnosti. Njegovo obraćanje medijima dolazi nakon što je otkriveno da se “predaja” predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika, pravosudnim institucijama nije dogodila spontano, već da su pregovori o tom činu trajali sedmicama. Ovakva saznanja dodatno su uzburkala ionako osjetljivu atmosferu u kojoj pravosuđe djeluje pod neprestanim pritiscima.
Bogunić je, komentarišući cijeli slučaj, naglasio kako je čin predaje osumnjičenog, koji je prethodno bio označen kao bjegunac, pravosudnim organima, s krivično-pravnog aspekta, pozitivna stvar. Prema njegovim riječima, nije riječ o presedanu, jer su i ranije postojale situacije u kojima su pravosudne institucije zajednički reagovale. Međutim, način na koji je do te predaje došlo ostaje pod velom nepoznanica.
U svom obraćanju, Bogunić je nekoliko puta podvukao granice svoje nadležnosti, navodeći da se kao predsjednik VSTV-a ne miješa u pojedinačne sudske postupke. Ipak, priznao je da je još prije mjesec dana dobio informaciju da postoji mogućnost da će se Milorad Dodik predati pravosudnim institucijama. O konkretnim detaljima i dogovorenim modalitetima, kako kaže, nije bio upoznat. Njegov naglasak je bio na potrebi da se poštuju zakonske procedure, te da bilo kakvi pokušaji pregovora izvan okvira zakona moraju biti sankcionisani.
Posebno se osvrnuo na medijske navode o mogućim “uslovljavanjima” u vezi s drugostepenim presudama, što je izazvalo dodatne sumnje o tome da li je čitav proces vođen transparentno i bez političkog uticaja. U tom smislu je jasno rekao:
“Svi pregovori, a vidim da se u medijima spominju određena uslovljavanja drugostepenim presudama, bit će najstrožije kažnjeni ako ne budu zakoniti.“
Ovaj stav je važan jer naglašava spremnost VSTV-a da se suprotstavi svakom obliku zloupotrebe pravosudnog sistema, bez obzira na političku težinu ili položaj osoba uključenih u slučaj.
Bogunić je takođe otkrio da je imao direktnu komunikaciju s glavnim tužiocem i njegovim zamjenikom, te da su u jednom trenutku održali sastanak i sa v.d. predsjednicom Suda BiH kako bi zajednički sagledali izazove s kojima se suočava pravosuđe. Taj period, kako je rekao, bio je vrijeme najvećeg pritiska na sudove i tužilaštva, a glavni zadatak bio je da se pravosudni sistem izvuče iz krize i zadrži institucionalnu stabilnost.
Kao ključne poruke iz Bogunićevog obraćanja izdvajaju se:
-
Predaja osumnjičenog pravosudnim institucijama je pozitivna iz krivično-pravnog ugla.
-
VSTV BiH ne učestvuje u pojedinačnim sudskim postupcima, ali ima obavezu da nadzire zakonitost svih procesa.
-
Bilo kakva uslovljavanja ili pregovori koji izlaze izvan zakonskih okvira bit će strogo sankcionisani.
-
VSTV će provjeriti postupanje svih tužilaca, sudija i odgovornih rukovodilaca u konkretnom slučaju.
-
Nema indicija, prema njegovim riječima, da je zakon do sada prekršen.
Bogunić je zaključio da, barem na osnovu dosadašnjih informacija, nema sumnje da su pravosudni organi djelovali u skladu s Krivičnim zakonom i zakonom o krivičnom postupku BiH. Ipak, ostaje otvoreno pitanje političke pozadine i percepcije javnosti, koja je sve više skeptična kada su u pitanju odnosi između politike i pravosuđa.
U ovom slučaju, posebno je zabrinjavajuće što se javnost o mnogim ključnim elementima informira tek retroaktivno, putem medijskih izvještaja, umjesto kroz transparentnu i institucionalno jasno definisanu komunikaciju. Time se stvara prostor za špekulacije, nepovjerenje i dalju eroziju povjerenja u pravosudni sistem.
Na kraju, sve češće se postavlja pitanje: da li pravosudni sistem u BiH zaista može ostati imun na političke pritiske kada su u pitanju najuticajniji ljudi u zemlji? Iako Bogunićeve riječi ulivaju nadu u nezavisnost i zakonitost postupanja, realnost u kojoj se sistem nalazi zahtijeva kontinuiran nadzor, reforme i beskompromisnu borbu protiv svakog vida korupcije ili selektivne pravde.
Upravo zato je uloga VSTV-a BiH i njegovih čelnih ljudi presudna za očuvanje minimalnog nivoa pravne sigurnosti. Ako i najviši funkcioneri ne mogu biti podvrgnuti jednakim pravilima, pravosuđe gubi svoj temeljni smisao. Samo transparentnim, zakonitim i hrabrim djelovanjem moguće je očuvati ono malo povjerenja koje je još ostalo među građanima u institucije koje bi trebalo da budu stub pravde, a ne instrument politike.
