U političkom pejzažu Republike Srpske posljednjih mjeseci dolazi do značajnih pomjeranja koja su najvidljivija unutar Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Iako je Milorad Dodik godinama bio centralna figura ne samo stranke već i šireg institucionalnog sistema, uloga Željke Cvijanović, njegove dugogodišnje saradnice i trenutne članice Predsjedništva BiH, postaje sve značajnija. Njeno djelovanje sve više prelazi granice simbolične protokolarne funkcije i prerasta u aktivnu političku i stratešku poziciju s realnim uticajem.
Uloga Cvijanović se naročito intenzivirala od trenutka kada su predstavnici Evropske unije i međunarodne zajednice prestali komunicirati sa Dodikom, usljed njegovih, često ocijenjenih kao radikalnih i destruktivnih, političkih poteza. U toj praznini komunikacije upravo je ona preuzela ulogu mosta između vlasti Republike Srpske i međunarodnih aktera, pokušavajući umiriti i unutrašnje političke tenzije, ali i vanjske pritiske.
Željka Cvijanović, prema informacijama koje dolaze iz više izvora, počinje donositi samostalne političke odluke – čak i one koje su u suprotnosti s voljom partijskog vrha. Jedan od takvih primjera je povlačenje Zakona o zaštiti ustavnog poretka Republike Srpske, koji je izazvao burne reakcije u domaćoj i međunarodnoj javnosti. Prema tvrdnjama Igora Crnatka, visokog funkcionera opozicione Partije demokratskog progresa (PDP), upravo je Cvijanović bila ta koja je naložila klubu SNSD-a u Narodnoj skupštini RS da zakon povuče – i to bez prethodnog dogovora s Dodikom.
Ove informacije, koje su dodatno potvrđene kroz druge izvore bliske stranci, ukazuju na to da se Cvijanović tokom svojih međunarodnih posjeta suočila s ozbiljnim pritiscima diplomatskih predstavnika, te da je shvatila da bi insistiranje na zakonu moglo proizvesti značajne posljedice po cjelokupni politički i pravni poredak. Suočena s realnošću diplomatske izolacije, odlučila je da djeluje brzo i odlučno, pokazujući ne samo pragmatičnost, već i političku autonomiju.
Dodik, kako se navodi, nije bio zadovoljan ovim potezom. Njegovo nezadovoljstvo, međutim, nije bilo dovoljno da promijeni tok događaja. Prinuđen okolnostima, morao je da prihvati situaciju, svjestan da bi ignorisanje međunarodnih signala moglo dovesti do dodatnih sankcija i političke štete. Time je, makar prećutno, priznao sve veću samostalnost Cvijanović, ali i sopstveni gubitak političke kontrole.
Unutar SNSD-a, ovaj razvoj situacije izazvao je svojevrsnu dinamiku. Prema izjavama insajdera iz same stranke, sve više članova stranke se počinje orijentisati ka Cvijanović, prepoznajući u njoj osobu koja ima stabilnu vezu s međunarodnim akterima, ali i sposobnost da djeluje u kriznim momentima. Ova promjena lojalnosti unutar stranačkih redova može imati dalekosežne posljedice po unutrašnju hijerarhiju SNSD-a, koja je decenijama bila čvrsto centrirana oko Dodika.
Trend koji se trenutno razvija može se sagledati kroz nekoliko ključnih tačaka:
-
Cvijanović sve češće preuzima odgovornost za strateške odluke, dok Dodik ostaje u pozadini.
-
Međunarodni partneri jasno pokazuju da joj pružaju veće povjerenje, zbog čega se ona sve više pozicionira kao relevantni politički subjekt na međunarodnoj sceni.
-
Unutarstranački odnosi se transformišu, pri čemu neki članovi SNSD-a počinju da je vide kao novu osovinu moći.
-
Dodikova politička pozicija slabi, jer njegovi potezi izazivaju sve više kontroverzi, dok Cvijanović ostavlja utisak osobe koja je spremna na dijalog i kompromis.
Ovakav razvoj događaja predstavlja značajnu promjenu u političkom balansu unutar same Republike Srpske, a posebno unutar SNSD-a. Dugogodišnja percepcija Cvijanović kao Dodikove produžene ruke polako nestaje, a njena uloga poprima dimenzije političkog liderstva. Bilo da je riječ o ličnoj ambiciji ili o taktičkom odgovoru na geopolitičku situaciju, jasno je da ona više nije u poziciji pasivne saradnice.
Ukoliko se ovakav trend nastavi, Republika Srpska bi mogla svjedočiti suptilnom, ali značajnom političkom zaokretu unutar vlasti. Sjenka u kojoj je do sada djelovala Cvijanović sada prerasta u političku pozornicu, na kojoj ona preuzima inicijativu – a Dodik, uprkos svojoj političkoj težini, počinje gubiti tlo pod nogama.
U konačnici, ova situacija postavlja važna pitanja o tome kako će izgledati politička budućnost SNSD-a i da li se već naziru konture nove unutrašnje arhitekture moći. Ono što je sigurno jeste da Cvijanović, voljno ili ne, sve češće preuzima liderske poteze, dok Dodik, vođen sopstvenim političkim stilom i opterećen sankcijama, sve više postaje figura čija moć blijedi.
