“O Ebu Abase, tvoje odsustvo je bilo bolno, ali gubitak Ebu Zubejra me je uronio u duboku tugu koja ne napušta moje srce i prožima moje tijelo.”
Ovo je priča o velikanu koji je bio izuzetno poznat među borcima na džihadskim frontovima.
On je bio iz Medine, a njegovo plemenito porijeklo seže do Husejna Ibn Alija Ibn Ebi Taliba, radijallahu anhum, unuka Poslanika s.a.w.s.
Od malih nogu se isticao po svojoj ustrajnosti u vjeri i pokornosti, odrastajući u pobožnoj porodici.
Njegovo prvo učešće u džihadu bilo je 1405. hidžretske godine (1985. godine) u provinciji Dželalabad, Afganistan.
Allah mu je podario izvanredan glas, te je bio poznat kao najbolji pjevač mudžahida tog vremena, a oni koji su čuli njegov glas mogli su osjetiti njegovu iskrenost dok je pjevao džihadske stihove.
Kada je Kabul oslobođen od komunističkog režima i kada su se mnogi mudžahidi vraćali svojim domovima, Ebu Zubejr se također vratio svojoj porodici. Iako je bio tužan zbog rastanka od džihada, jedina utjeha mu je bila san koji je sanjao, a koji je tumačio da će postići šehadet, ali ne u Afganistanu.
Poslije nekog vremena, čuo je o stradanjima muslimana u Bosni, te se ubrzo pripremao za odlazak.
Prije odlaska, posavjetovao se sa svojim rođakom i emirom iz Afganistana, Usamom rahimehullah, koji je bio vrlo blizak sa Ebu Zubejrom. Rastanak im je bio težak, a 1992. godine malo je arapskih mudžahida bilo u Bosni, a put je bio neizvjestan. Usama je rekao da ih neće spriječavati da idu u Bosnu, ali da ne idu u njegovo ime, jer nije mogao snositi odgovornost ako bi bili ubijeni ili zarobljeni. Rekao je da idu na svoju odgovornost.
Ebu Zubejr se pouzdao u Allaha i uspio je doći do Bosne, priključivši se arapskim mudžahidima u Sarajevu. Učestvovao je u bitkama oko sarajevskog aerodroma, sve dok nije poginuo u jednoj od presudnih bitaka sa četnicima.
Dok je bio teško ranjen, mudžahidi su ga čuli kako moli: “Allahu, ja Tebi svoju dušu žrtvujem, pa je Ti primi od mene.”
Šehadet Ebu Zubejra u Sarajevu 1992. godine potaknuo je mnoge arapske mudžahide koji su ga poznavali da se priključe džihadu u Bosni. Allah je njime pomogao džihad tokom njegovog života i nakon njegove smrti.
Dvadeset tri godine nakon šehadeta Ebu Zubejra, 2015. godine, u jednoj od presudnih bitaka u pokrajini Idlib u Siriji za stratešku bazu Qirmid, njegov sin Ebu Halid El-Medeni ostvario je pobjedu i šehadet. U ključnim trenucima bitke, on se hrabro suočio sa režimskim vojnicima, natjeravši ih na povlačenje prije nego je postigao šehadet.
Ovo herojstvo nije iznenađujuće, jer nije čudno da sin naslijedi hrabrost svoga oca.
Molimo Allaha da sastavi Ebu Zubejra sa njegovim sinom u Džennetu, u društvu poslanika, šehida i pobožnjaka, i da njihovu krv učini svjetlom za one koji će slijediti njihov put!
