Napetosti na Bliskom istoku dostigle su novu razinu, a scenarij u kojem se Sjedinjene Američke Države direktno uključuju u sukob sve je realniji. Dok sukobi između Izraela i Irana traju već danima, razmjenom raketnih i dron-napada, politički i vojni analitičari širom svijeta pokušavaju sagledati moguće posljedice širenja ovog konflikta. Izjave lidera dodatno pojačavaju zabrinutost – iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei odbacuje svaki poziv na smirivanje tenzija, dok američki predsjednik Donald Trump ostavlja prostor za intervenciju.
“Niko ne zna šta ću uraditi,” izjavio je Trump na upit o američkom odgovoru, ostavljajući javnost u neizvjesnosti. Upravo ta nejasnoća dovela je do brojnih analiza i simulacija mogućih poteza. Politico je okupio tim stručnjaka – bivših ambasadora, sigurnosnih analitičara i eksperata za međunarodne odnose – kako bi kreirali realan razvoj događaja u slučaju američkog napada na Iran.
U analizi se naglašava kako bi posljedice takvog poteza bile višeslojne, a moguće posljedice uključuju:
-
Ograničeni vojni sukob sa jasnim ciljevima
-
Šira destabilizacija regije, naročito u Zaljevu
-
Uključivanje drugih sila poput Rusije i Kine u posredne ili direktne sukobe
-
Rast cijena nafte i poremećaj globalnih tržišta
Prema mišljenju Rajana Krokera, bivšeg američkog ambasadora i eksperta RAND korporacije, postoji jasna dvojba u načinu kako bi Teheran odgovorio na direktni napad SAD-a. Njihove opcije bile bi:
Povratak pregovorima i odustajanje od obogaćivanja uranijuma
-
Žestoka vojna odmazda kroz:
-
blokadu Ormuskog moreuza, kroz koji prolazi veliki dio svjetskih zaliha nafte
-
napade na američke vojne baze u regiji
-
ciljanje energetskih i diplomatskih ciljeva, direktno ili posredstvom milicija
-
Iako je Iranova sposobnost da nanese ozbiljnu štetu Izraelu oslabila, Teheran još uvijek posjeduje značajan arsenal i logističku mrežu. Kroker upozorava da bi vazdušna ofanziva SAD-a mogla samo djelimično ugroziti iranske nuklearne kapacitete, jer se znanje i naučnici ne mogu uništiti bombama. Jedino trajno rješenje vidi u međunarodno provjerljivom sporazumu koji bi prisilio Iran da odustane od razvoja nuklearnog oružja.
Sličan ton zadržava i Denis Ros, bivši savjetnik za Bliski istok, koji ističe važnost ciljanog djelovanja i političkog narativa. Ako bi SAD izvele ograničeni udar, recimo na Fordo, duboko ukopano iransko postrojenje, poruka bi bila jasna – sprečavanje razvoja oružja, a ne šira agresija. Međutim, ukoliko bi se napadi proširili na šire ciljeve, Iran bi mogao procijeniti da je sukob već neizbježan i odgovoriti tako da nanese maksimalnu štetu, uključujući moguću blokadu Hormuza ili napade na energetsku infrastrukturu.
Upozorenje dolazi i od Jana Bremera, predsjednika Eurasia Group, koji tvrdi da se iranski odgovor do sada fokusirao na ciljanje izraelskih interesa, dok se izbjegavao direktni sukob sa Amerikom. Uvođenje SAD-a u rat moglo bi dovesti do raspada kontrole i pojave nekontrolisanih vojnih aktera, što bi dodatno otežalo situaciju.
Rej Takej, stručnjak iz Savjeta za spoljne odnose, naglašava da ni SAD ni Izrael nemaju kapacitete da u potpunosti eliminišu iransku nuklearnu prijetnju bez kopnene intervencije, jer se ključna postrojenja poput Fordoa nalaze na teško dostupnim lokacijama.
Prema profesoru Robertu Pejpu, mogući ciljevi američke vojne kampanje uključivali bi:
-
Nuklearna postrojenja: Fordo i Natanz
-
Političko i vojno rukovodstvo
-
Komunikacijske i obavještajne mreže
-
Raketne baze i skladišta
Ipak, mnogi analitičari poput Robin Rajt, ističu da ne postoji trajno vojno rješenje. Samo diplomatski proces koji se bavi uzrocima napetosti može dovesti do dugotrajnog mira. S njom se slaže i Araš Azizi, koji smatra da će Iran vjerovatno ipak izabrati put pregovora, iako ne isključuje mogućnost da će pokušati izdržati pritisak ili čak testirati nuklearno oružje kao krajnju taktiku zastrašivanja.
Na kraju, sve se svodi na balansiranje rizika i pitanje koliko su lideri spremni ići daleko. Dok politička retorika jača, stručnjaci podsjećaju da je granica između odmazde i totalnog rata sve tanja – a ulozi nikada nisu bili veći prenosi novi.ba
