U proteklim sedmicama došlo je do naglog zaoštravanja odnosa između Sjedinjenih Američkih Država, Izraela i Irana, što je kulminiralo izraelskim napadima na iranske ciljeve. U pozadini ove krize nalazi se bivši američki predsjednik Donald Trump, koji je u telefonskom intervjuu za Reuters otkrio da je njegov tim imao unaprijed informacije o mogućem napadu. Trump je, prema vlastitim riječima, pokušavao spriječiti sukob i izbjeći krvoproliće, no istovremeno nije krio svoje simpatije prema izraelskim vojnim potezima.
Trump je istakao da je bio uključen u pokušaje sklapanja sporazuma s Teheranom kako bi se izbjeglo poniženje i razaranje Irana. Njegova retorika u tom pogledu bila je kontradiktorna: s jedne strane je izražavao nadu za diplomatskim rješenjem, dok je s druge pohvalio izraelske napade, nazvavši ih “vrlo uspješnima”. Ova dvostruka politika, u kojoj se miješaju javni diplomatski napori i zakulisni politički pritisci, ilustrira tipičan način na koji je Trump vodio međunarodne pregovore tokom svog mandata.
Posebno je zanimljivo što je bivši predsjednik SAD-a izjavio kako nije zabrinut da će napadi Izraela dovesti do šireg regionalnog sukoba. “Mi smo vrlo bliski s Izraelom, njihov smo saveznik broj jedan”, izjavio je Trump, naglašavajući duboko ukorijenjeno strateško partnerstvo između dvije države. Njegova izjava je dodatno osnažena informacijom da je američka vojska aktivno učestvovala u obaranju iranskih projektila, čime je Washington praktično stao rame uz rame s Tel Avivom u ovom sukobu.
U nastavku intervjua, Trump je komentarisao status nuklearnih pregovora s Iranom, rekavši da su šesti krug pregovora planirani u Omanu pod velikim znakom pitanja zbog izraelskih udara. Naime, Trumpova administracija je ranije Iranu dala rok od 60 dana za postizanje dogovora, a kako on tvrdi, rok je istekao bez rezultata. Njegova poruka bila je jasna – Iran nije pokazao volju da odustane od obogaćivanja uranija, što je za SAD neprihvatljivo.
U razgovoru s novinarima Trump je rekao: “Oni traže obogaćivanje uranija. To ne možemo imati.” Ovo jasno ukazuje na crvenu liniju koju je bivša administracija povukla u odnosima s Iranom. Bez obzira na diplomatske pokušaje, iranski zahtjevi su, prema Trumpovom tumačenju, predstavljali prijetnju koja nije smjela biti tolerisana.
Izraelska vojska je, po njihovim tvrdnjama, izvela precizne napade na:
-
Nuklearna postrojenja unutar Irana,
-
Tvornice balističkih projektila,
-
Vojne komandne centre i zapovjednike.
Time su, prema izraelskom tumačenju, pokušali neutralizirati sposobnost Irana da razvije nuklearno oružje. Trump je dodatno podvukao da nije poznato da li Iran još uvijek ima aktivan nuklearni program nakon tih napada: “Nitko ne zna. Bio je to vrlo razoran udarac.”
Tokom cijelog intervjua, Trumpov ton je oscilirao između diplomatske suzdržanosti i vojno-strategijske odlučnosti. S jedne strane tvrdio je da je pokušavao spasiti Iran od razaranja, a s druge nije krio zadovoljstvo izraelskim akcijama, ističući da su bile opravdane i potrebne. Ovakav pristup dodatno komplikuje američku poziciju u regionu, jer balansiranje između podrške savezniku i očuvanja globalne sigurnosti postaje sve teže.
Na kraju, Trumpova retorika ostavlja otvoreno pitanje: je li zaista tražio mirno rješenje ili je samo čekao povod za vojnu eskalaciju? Bez obzira na konačne odgovore, posljedice izraelskih napada na Iran i reakcije velikih sila neizbježno će oblikovati dalji tok dešavanja na Bliskom istoku.
Za sada je jasno jedno: nuklearna kriza s Iranom je daleko od završetka, a uloga bivšeg predsjednika Trumpa i dalje izaziva duboke podjele kako u međunarodnim tako i domaćim političkim krugovima. Stabilnost regije zavisit će od narednih koraka, posebno u kontekstu nastavka pregovora i mogućih iranskih odgovora na posljednje napade.
U svjetlu najnovijih dešavanja, postaje jasno da se međunarodna politika sve više kreće ka dinamici u kojoj vojna sila postaje glavni alat za postizanje ciljeva, dok diplomacija gubi na težini. Slučaj Izrael–Iran, uz aktivno uključivanje SAD-a, pokazuje koliko su krhki regionalni mir i globalna stabilnost kada se geopolitičke ambicije nadmeću s potrebom za kompromisom. Ako se uskoro ne pronađe održivo političko rješenje, svijet bi mogao svjedočiti novom talasu sukoba čije će posljedice nadilaziti granice Bliskog istoka.
