U središtu najnovije političke kontroverze u Bosni i Hercegovini našao se Igor Dodik, sin predsjednika entiteta Republika Srpska, Milorada Dodika, koji je već neko vrijeme u fokusu pravosudnih organa BiH. Iako se njegov otac trenutno nalazi u statusu osobe koja izbjegava pravosudni postupak, Igor Dodik je ponovo izazvao pažnju javnosti i medija svojim pojavljivanjem u Sarajevu, glavnom gradu države koju njegov politički krug često osporava i negira.
Njegovo prisustvo u Sarajevu nije bilo najavljeno niti potvrđeno putem službenih kanala, već je otkriveno putem objave na društvenim mrežama. Naime, Srđan Amidžić, aktuelni ministar finansija Bosne i Hercegovine, na svom Instagram profilu je objavio fotografiju na kojoj pozira zajedno s Igorom Dodikom, uz opis: „Dodik u Sarajevu… i ja.” Ova objava je brzo izazvala pažnju i komentare, ne samo zbog same slike, već i zbog onoga što ona simbolizira.
Pojavljivanje Dodika mlađeg ispred Vijećnice, jednog od najprepoznatljivijih simbola Sarajeva i Bosne i Hercegovine, izazvalo je dodatne reakcije. Posebno je provokativna bila činjenica da je na fotografiji Igor Dodik pokazao simbol tri prsta, koji se često tumači kao nacionalistički gest i u BiH ima vrlo negativnu konotaciju, naročito među bošnjačkom populacijom. Taj čin mnogi su protumačili kao namjernu provokaciju i vrijeđanje kolektivne memorije Sarajeva, grada koji je pretrpio opsadu i razaranja u proteklom ratu.
Igor Dodik već je ranije boravio u Sarajevu, i to krajem prošlog mjeseca, kada je prisustvovao finalnoj seriji prvenstva Bosne i Hercegovine u košarci. Utakmica se igrala u dvorani “Mirza Delibašić” na Skenderiji, a sastali su se klubovi KK Bosna i KK Igokea. Potonji klub, iz Aleksandrovca kod Laktaša, poznat je po bliskim vezama s porodicom Dodik, te se Igor smatra jednim od ključnih pokrovitelja tog sportskog kolektiva. Njegovo prisustvo tada nije izazvalo značajne reakcije, jer se interpretiralo kao interesovanje za sport, no kontekst i simbolika njegove najnovije posjete drastično su drugačiji.
Uzimajući u obzir ukupni politički i društveni kontekst, ova posjeta nosi višeslojnu poruku. Prvo, prisustvo osobe bliske vladajućim strukturama Republike Srpske u glavnom gradu države može se tumačiti na nekoliko načina:
-
Kao politička poruka o slobodi kretanja, bez obzira na javni stav entitetskog rukovodstva prema državnim institucijama.
-
Kao namjerno izazivanje tenzija u periodu političke nestabilnosti i sve izraženije retorike separatizma.
-
Kao demonstracija moći i neka vrsta poruke pravosuđu BiH, koje vodi postupke protiv Milorada Dodika i njegovog političkog okruženja.
Drugo, izbor mjesta i gest koji je Igor Dodik napravio – slikanje ispred Vijećnice, simbola kulturnog i historijskog identiteta Sarajeva, uz pokazivanje tri prsta – mnogima je djelovao kao jasna provokacija i podsjećanje na ideološke razlike koje i dalje dijele bh. društvo.
S obzirom na sve navedeno, reakcije javnosti nisu izostale. Mnogi korisnici društvenih mreža i politički analitičari ocijenili su ovaj čin kao neodgovoran, nepotreban i zapaljiv, dok su drugi isticali da se radi o namjernom testiranju granica tolerancije i funkcionalnosti države. Istovremeno, postavlja se pitanje sigurnosnih procedura – kako osoba bliska licu za kojim se vodi sudski postupak bez problema ulazi i izlazi iz glavnog grada BiH, a da ne izazove institucionalnu reakciju?
Ovaj slučaj se uklapa u širi obrazac ponašanja političkih elita u BiH, posebno iz Republike Srpske, koje u posljednje vrijeme sve češće koriste simboličke poruke i geste da bi podcrtale svoj politički narativ. To se ogleda i u sve češćem negiranju državnih institucija, ali i u isticanju vlastitog identiteta čak i u sredinama gdje je to tradicionalno doživljavano kao nepoželjno ili agresivno.
Zaključno, posjeta Igora Dodika Sarajevu – sama po sebi legalna – dobija dodatnu dimenziju kada se uzmu u obzir mjesto, način i simbolika njegovog prisustva. Umjesto da bude znak normalizacije odnosa i međuentitetskog dijaloga, ona se u javnosti doživjela kao poruka podjele, dominacije i otvorenog provociranja. Takvi postupci samo dodatno otežavaju već ionako složen politički ambijent u Bosni i Hercegovini, te pokazuju koliko su osjetljive i lako zapaljive političke i etničke granice unutar države.
