“Sjećam se te noći kao da je bila jučer. Noći u kojoj sam poginuo.” Ovako počinje potresna ispovijest čovjeka koji je doživio kliničku smrt prije nego što je vraćen u život. Iskustva bliska smrti (near-death experiences) fasciniraju naučnike, vjerske učenjake i običan svijet već desetljećima. Šta se dešava kada duša napusti tijelo? Šta ljudi vide i doživljavaju u tim trenucima? Kako ova iskustva mijenjaju njihov pogled na život i smrt? U ovom članku donosimo izvanrednu priču o čovjeku koji je “umro” na nekoliko minuta i vratio se da ispriča šta je vidio s druge strane.
Šta se dogodilo?
Adnan K. (43) iz Sarajeva bio je običan čovjek koji je živio uobičajenim životom. Radio je kao građevinski inženjer, bio oženjen i imao dvoje djece. Iako je bio vjernik, priznaje da nije bio posebno posvećen vjerskim obavezama. “Klanjao sam džumu i bajrame, ponekad teraviju u ramazanu, ali nisam bio redovan u namazu niti sam posebno razmišljao o ahiretu,” priznaje Adnan.
Sve se promijenilo jedne hladne zimske noći prije pet godina. Vraćajući se kući s posla, Adnan je doživio tešku saobraćajnu nesreću na zaleđenom putu. “Sjećam se samo svjetala automobila koji je dolazio iz suprotnog smjera. Pokušao sam izbjeći sudar, ali auto je proklizao na ledu. Onda je uslijedio udarac i sve je postalo crno,” prisjeća se Adnan.
Prema medicinskoj dokumentaciji, Adnan je zadobio teške povrede glave i unutrašnje krvarenje. Hitna pomoć stigla je na mjesto nesreće nakon 12 minuta, a kada su ga pronašli, nije pokazivao znakove života. “Tehnički, bio sam mrtav 3 minute i 47 sekundi prije nego što su me reanimirali,” objašnjava Adnan, citirajući medicinski izvještaj.
Šta je doživio?
Ono što je Adnan doživio tokom tih nekoliko minuta “smrti” promijenilo je njegov život zauvijek. “Prvo što sam osjetio bilo je odvajanje od tijela. Odjednom sam lebdio iznad mjesta nesreće i gledao kako medicinsko osoblje pokušava oživjeti moje tijelo. Nije bilo bola, straha ili panike – samo mir i jasnoća koju nikada ranije nisam iskusio,” opisuje Adnan.
Zatim je uslijedilo ono što mnogi koji su doživjeli kliničku smrt opisuju kao “tunel”. “Osjetio sam da me nešto vuče kroz dugačak, mračan tunel. Na kraju tunela vidjela se svjetlost koja je postajala sve jača kako sam joj se približavao. Ta svjetlost nije bila poput ničega što sam ikada vidio – bila je istovremeno zasljepljujuća i ugodna za gledanje, puna ljubavi i prihvatanja,” nastavlja Adnan.
Ono što je uslijedilo bilo je još nevjerovatnije. “Kada sam izašao iz tunela, našao sam se u prostoru koji ne mogu adekvatno opisati ljudskim jezikom. Nije to bila soba ili mjesto u fizičkom smislu, već stanje postojanja. Sve je bilo prožeto svjetlošću i ljubavlju. Osjetio sam prisustvo drugih bića, iako ih nisam mogao jasno vidjeti. Komunicirali smo bez riječi, direktno kroz misli i osjećanja.”
Adnan tvrdi da je doživio “pregled života” – fenomen koji mnogi ljudi koji su preživjeli kliničku smrt opisuju kao brzo premotavanje svih događaja iz njihovog života. “Vidio sam cijeli svoj život, ne samo iz svoje perspektive, već i kako su moji postupci uticali na druge. Osjetio sam radost koju sam drugima pružio, ali i bol koju sam uzrokovao. Nije bilo osude, samo razumijevanje posljedica mojih djela.”
Islamska perspektiva o iskustvima blizu smrti
Islamski učenjaci imaju različita mišljenja o iskustvima blizu smrti. Neki smatraju da su ova iskustva zaista letimičan pogled u zagrobni život, dok drugi vjeruju da su to samo halucinacije uzrokovane biohemijskim procesima u mozgu koji umire.
Šejh Abdullah bin Bejjah, poznati savremeni islamski učenjak, kaže: “Ne možemo kategorički tvrditi da su ova iskustva zaista viđenja ahireta, ali ne možemo ih ni odbaciti. Kur’an nam govori da duša uzima tijelo u trenutku smrti, a Allah najbolje zna šta se dešava u tom procesu.”
Kur’an spominje smrt na više mjesta, uključujući ajet: “Allah uzima duše u času njihove smrti, a i onih koji spavaju, pa zadržava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka određenog.” (Ez-Zumer, 42)
Interesantno je da mnogi elementi Adnanovog iskustva imaju paralele u islamskom učenju o smrti i zagrobnom životu. Koncept pregleda djela (hisab) je centralni dio islamskog vjerovanja o Sudnjem danu. Također, svjetlost koju mnogi opisuju može se povezati s brojnim kur’anskim ajetima koji opisuju Allahovu svjetlost i svjetlost vjernika na ahiretu.
Zašto je ovo važno?
Iskustva blizu smrti, poput Adnanovog, važna su iz više razloga:
-
Pružaju utjehu: Za mnoge ljude, ova iskustva umanjuju strah od smrti, pokazujući da smrt možda nije kraj, već prelazak u drugo stanje postojanja.
-
Potvrđuju vjerska učenja: Mnogi elementi ovih iskustava podudaraju se s onim što velike religije, uključujući islam, podučavaju o zagrobnom životu.
-
Potiču na samorefleksiju: Priče poput Adnanove potiču nas da razmislimo o vlastitom životu, postupcima i njihovim posljedicama.
-
Naučni interes: Ova iskustva pružaju uvid u funkcioniranje svijesti i mozga, potičući naučna istraživanja o prirodi svijesti.
Dr. Sam Parnia, vodeći svjetski istraživač iskustava blizu smrti i direktor istraživanja reanimacije na NYU Langone Medical Center, kaže: “Ova iskustva sugeriraju da ljudska svijest, ili ono što neki nazivaju dušom, može postojati čak i kada mozak prestane funkcionirati.”
Kako je ovo iskustvo promijenilo Adnanov život?
Nakon što se oporavio od fizičkih povreda, Adnan je doživio duboku duhovnu transformaciju. “Vratio sam se kao druga osoba. Prije nesreće, fokusirao sam se na materijalne stvari – novac, karijeru, status. Sada znam da ništa od toga nije važno. Jedino što zaista nosi težinu su naša djela i kako tretiramo druge,” objašnjava.
Adnan je počeo redovno obavljati namaz, učiti Kur’an i aktivno raditi na poboljšanju svog karaktera. “Shvatio sam da je svaki trenutak dragocjen i da je svaki susret s drugom osobom prilika za dobro djelo. Pregled života koji sam doživio pokazao mi je da će svako djelo, svaka riječ, čak i svaka misao biti zabilježena i da ćemo za sve odgovarati.”
Također je počeo više vremena provoditi s porodicom i volontirati u lokalnoj zajednici. “Prije nesreće, rijetko sam viđao svoju djecu jer sam stalno radio. Sada znam da nema posla koji je važniji od vremena provedenog s onima koje volimo.”
Adnanova supruga Amina potvrđuje ovu promjenu: “Vratio se iz bolnice kao potpuno druga osoba. Mnogo je smireniji, strpljiviji i pažljiviji. Prije je rijetko spominjao vjeru, a sada često razgovaramo o duhovnim temama. Njegova transformacija inspirirala je i mene da se više posvetim vjeri.”
Reakcije stručnjaka i javnosti
Adnanova priča izazvala je različite reakcije među stručnjacima. Dr. Emir Hasanović, neurolog iz Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, objašnjava: “Iz medicinske perspektive, ono što je Adnan doživio moglo bi se objasniti kao posljedica nedostatka kisika u mozgu i oslobađanja određenih neurotransmitera. Međutim, to ne umanjuje značaj njegovog iskustva niti njegovu transformativnu moć.”
Imam Mustafa Efendić iz sarajevske džamije Kralj Fahd ima drugačije viđenje: “Islam nas uči da je smrt prelazak iz jednog svijeta u drugi. Moguće je da je Allah dozvolio Adnanu da doživi djelić onoga što nas sve čeka, kako bi mogao podijeliti to iskustvo s drugima i potaknuti ih na razmišljanje o ahiretu.”
Javnost je također podijeljena. Dok neki skeptici odbacuju Adnanovo iskustvo kao halucinaciju ili izmišljotinu, mnogi nalaze utjehu i inspiraciju u njegovoj priči. “Nakon što sam pročitala Adnanovo svjedočanstvo, počela sam drugačije gledati na život i smrt,” kaže Fatima H. (35) iz Tuzle. “Manje se bojim smrti i više razmišljam o tome kakav trag ostavljam iza sebe.”
Posljedice i pouke
Adnanova priča nosi nekoliko važnih pouka za sve nas:
-
Život je privremen: Bez obzira vjerujemo li u zagrobni život ili ne, Adnanova priča podsjeća nas na prolaznost ovozemaljskog života i važnost da ga živimo svjesno i svrhovito.
-
Djela su važna: Koncept “pregleda života” koji je Adnan doživio podsjeća nas da naša djela imaju posljedice, ne samo za nas već i za druge oko nas.
-
Materijalno nije najvažnije: Nakon susreta sa “smrću”, Adnan je shvatio da materijalne stvari koje često smatramo važnima zapravo imaju malu vrijednost u široj slici života.
-
Odnosi su neprocjenjivi: Vrijeme provedeno s voljenima i kvalitet naših odnosa s drugima pokazali su se kao najvažniji aspekti života.
-
Duhovna dimenzija: Adnanova priča podsjeća nas da postoji duhovna dimenzija našeg postojanja koju često zanemarujemo u svakodnevnom životu.
Zaključak
“Noć u kojoj sam poginuo bila je noć u kojoj sam zapravo počeo živjeti,” zaključuje Adnan. Njegovo iskustvo blizu smrti, bez obzira kako ga tumačili, služi kao snažan podsjetnik na ono što je zaista važno u životu.
U svijetu gdje smo često zaokupljeni trivijalnostima i materijalnim stvarima, priče poput Adnanove pozivaju nas da zastanemo i razmislimo o dubljim pitanjima našeg postojanja. Šta je svrha našeg života? Kako želimo biti zapamćeni? Šta nas čeka nakon što zatvorimo oči posljednji put?
Možda nikada nećemo imati definitivne odgovore na ova pitanja dok smo na ovom svijetu. Ali iskustva poput Adnanovog otvaraju prozor u mogućnost da smrt nije kraj, već samo prelazak u novu fazu postojanja. I ta mogućnost, bez obzira na naša vjerska uvjerenja, može nas inspirirati da živimo svjesnije, ljubaznije i svrhovitije.
Kao što Kur’an kaže: “I reci: ‘Gospodaru moj, učini da u svemu što radim samo istini težim i da iz nje izlazim!'” (El-Isra, 80)
