U ime Milostivog i Jednog, želim podijeliti s vama svoje iskustvo suočavanja s nečim što nazivamo sihrom ili crnom magijom, terminom koji je danas sve češći. Već nekoliko godina osjećala sam simptome koje sam ignorirala. Nisam bila sklon posjećivanju liječnika, stoga sam često tajila svoje tegobe, posebno od roditelja, kako me ne bi nagovarali da potražim pomoć. Zahvalna sam Allahu što sam izbjegla takve posjete jer sam uvjerena da bi me liječili lijekovima, a možda čak i pogrešno postavili dijagnozu, jer nisu bili upoznati s pravim izvorom mojih problema.
Dugo sam sumnjala da su moji problemi uzrokovani džinnima, ali sam nadala se da će s vremenom proći. Budući da sam se bojala rukje, a i moji roditelji nisu vjerovali u takve stvari, odgađala sam i to. Pokušavala sam živjeti normalno, iako je moj život bio sve samo ne normalan. Bez lijekova, bez rukje, suočavala sam se s stalnim bolovima, napadima, gubicima svijesti, nestabilnim emocionalnim stanjem, naglim promjenama raspoloženja, prekidima kontakta s bliskim ljudima, i osjećajem igranja pod kožom, što sam povezivala s prisutnošću džinna, s obzirom na hadis u kojem Poslanik, s.a.v.s., spominje da džinni kolaju našim tijelima kao krv kroz vene.
Osim toga, imala sam glavobolje, titranje očiju i razne druge simptome koji su postali nepodnošljivi, posebno u razdoblju ispita na fakultetu. Primjećivali su me kao da se čudno ponašam, izgledala sam bolesno, a osjećala sam se još gore. Profesori bi me vraćali s predavanja jer bi primijetili da nisam dobro. Unatoč svemu, nekako sam uspjela završiti godinu na fakultetu, ali obećala sam si da ću nakon završetka ispita potražiti pomoć.
Važno je napomenuti da sam se u to vrijeme vratila vjeri, što je zapravo bilo i vrijeme kada su problemi počeli. Ja sam prva u svojoj obitelji koja se vratila vjeri, a nakon mene su to učinili i moji roditelji i sestra, hvala Allahu. Iako nismo potjecali iz vjerske obitelji, ja sam uvijek osjećala privlačnost prema vjeri i često sam se družila s Kur’anom i vjerskim knjigama. Uživala sam u svojoj vjeri i život sam posvetila samo njoj.
Nakon završetka fakulteta, odlučila sam potražiti pomoć. Kontaktirala sam nekoliko učača rukje i detaljno im opisala svoje stanje. Svi su mi preporučili rukju, pa sam se odlučila za jednog učača. Iako sam imala podršku roditelja, uvijek se nešto isprečilo kada bih planirala otići na rukju. Jedne noći, nakon molitve istihaare, odlučila sam se obratiti učaču koji je živio blizu mene, iako nisam očekivala da će odgovoriti zbog njegove dobi. Na moje iznenađenje, ubrzo je odgovorio i zamolio da ga nazovem kako bi mi detaljnije objasnio situaciju.
Nakon našeg razgovora, dogovorili smo se da dođe kod mene. Priznajem da sam osjetila strah kada sam ga prvi put vidjela, iako je ustvari bio nježan i umiljatog izgleda. To me podsjetilo da suditi nekoga prema izgledu može biti zabluda. Tijekom rukje, iskusila sam niz čudnih senzacija i reakcija, što me dodatno plašilo, ali sam bila odlučna da izdržim. Na kraju, osjetila sam olakšanje i zahvalnost što sam se obratila za pomoć.
Nakon prvog susreta s učačem, nastavili smo s rukjom, a ja sam primijetila poboljšanja u svom zdravstvenom stanju. Međutim, radost nije dugo trajala, jer su me ponovno napali džinni. Unatoč svemu, osjećam se jačom i odlučnijom nego ikad da se borim protiv ovih izazova. Moj put prema Allahu je postao još čvršći, a vjera mi je postala izvor snage i utjehe u teškim trenucima.
Iako sam izgubila mnogo, dobila sam nešto neprocjenjivo – vjeru u Allaha i svjesnost da sam na pravom putu. Neizmjerna zahvalnost prema Gospodaru za sve što mi je dao, uključujući i ovu iskušenju, čini me sretnom i mirnom usprkos svim nedaćama. Jer, koliko god se činilo da sam izgubila, zapravo sam dobila mnogo više – bliskost s Allahom i spoznaju da On uvijek bdi nad nama i pomaže nam u našim najtežim trenucima.
Nema ljepše bolesti od one koja nas vraća Allahu, jer u Njemu je istinska snaga i zaštita. Zahvaljujemo Allahu Uzvišenom, Onome koji je izvor naše snage. Tražite od Allaha Uzvišenog, i doista ćete primiti. Naša izlječenja mogu doći sutra, za deset godina ili možda nikada, ali kada god to Allah Lijepi odredi, zadovoljni smo Njegovom odlukom.
Vjerujte u Allaha i povjerujte Mu, te prođite kroz ovaj prolazni dunjaluk s vjerom u srcu, brzo se vraćajući Onome koga najviše volite i Koji vas najviše voli. To je put ka istinskoj sreći. Molimo Allaha Uzvišenog da nas sačuva od prevelikih iskušenja i da nam ne stavi na leđa teret koji ne možemo podnijeti, da nas učvrsti na Pravom putu i da nam podari zadovoljstvo u svakoj situaciji. Amin.
