Nakon burnog verbalnog okršaja između poslanika Darka Babalja (SDS) i Milorada Kojića (SNSD) u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, javnosti se – nimalo iznenađujuće – obratio i Milorad Dodik. Umjesto poziva na smirivanje tenzija ili institucionalnu raspravu o suštinskim pitanjima, Dodik je još jednom posegnuo za svojim prepoznatljivim repertoarom – etnonacionalističkim optužbama, usmjerenim protiv neistomišljenika i političkih protivnika, pa čak i onih iz vlastitog naroda.
U svom komentaru na mreži X, Dodik je optužio poslanika Babalja da “gradi navodnu srpsku poziciju na krilima podrške muslimana iz Sarajeva”, sugerirajući da bilo kakva politička suradnja ili čak dijalog izvan SNSD-ovih okvira automatski znači izdaju “srpskih interesa”. Ovakve izjave ne predstavljaju ništa novo u Dodikovom političkom vokabularu – one služe isključivo da skrenu pažnju s vlastite političke odgovornosti i neuspjeha, poput izgubljenog arbitražnog spora u slučaju “Viaduct”, čije posljedice sada prebacuje na BiH i opoziciju.
Dodikovo insistiranje da je arbitražu “vodila BiH, a ne RS”, i da su Bošnjaci zajedno sa SDS-om “napravili dogovor”, predstavlja još jedan u nizu pokušaja manipulacije javnošću. Bez konkretnih dokaza, optužbe se nižu jedna za drugom, a sve s ciljem da se diskredituje svako ko se usudi iznijeti drugačije mišljenje ili ukazati na propuste u sistemu koji SNSD godinama kontroliše.
U pozadini svega ostaje šira i ozbiljnija slika – politički dijalog u BiH je sveden na uvrede, prijetnje i etiketiranja. Povjerenje građana u institucije je na historijskom minimumu, dok pravosuđe i dalje čeka trenutak da dokaže svoju nezavisnost i snagu. U međuvremenu, Milorad Dodik nastavlja koristiti funkciju koju formalno obnaša da dodatno destabilizuje društvene odnose i podriva povjerenje u zajedničku budućnost.
Onima koji drugačije misle, čak i ako dolaze iz reda srpskog naroda, Dodik dodjeljuje etiketu “izdajnika” ili “sarajevskih instrumenata”, jer za njega “srpski interes” očito ne uključuje pluralizam, već slijepu odanost politici SNSD-a. Dok pravna država traži način da odgovori, građanima ostaje pitanje: koliko još štete treba biti učinjeno, prije nego što se jasno kaže – dosta je prenosi hayat
