Sve dok traje mandat reisu Huseinu ef. kavazoviću ja neću dati na njega. Isto tako ni na narednog reisa i sve naredne koji će ako Bog da doći! Posebno ne onako kako to drugi rade i kako to priželjkuju i od mene!
Evo i zašto!
Milion puta sam ponavljao, pisao i govorio da se Islamska Zajednica ne može gledati kao nekakvo udruženje, kao neki pokret, kao forum i slično. Kome nije jasno da je to jedina prava krovna ORGANIZACIJA Bošnjaka muslimana u BiH i izvan nje m, taj ima problem sa sobom. Ali, evo da ne ulazim u Islamsku Zajednicu, posvetit ću se samo reisu.
Mnogi kritičari ne znaju uopšte kako Institucija Islamska Zajednica funkcioniše, ali daju sebi za pravo da itekako komentarišu rad institucije a posebno njenog vrhovnog vođu i predstavnika.
Reis Husein ef. Kavazović je insan koji ne donosi odluke sam, ne donosi odluke na prvu i ne donosi odluke preko ruke. Često se desi da na njegovu mudrost nekada kada je jako potrebna čekamo nekoliko dana, ali onda kada se pojavi i čuje shvatimo da je nismo slučajno čekali i da je ipak bila dobro izvagana i napisana i izrečena onako kako treba.
Ja nemam nikakav privatni kontakt sa reis ef. Kavazovićem. Moji susreti s njim su isključivo bajramskog karaktera i poneka dženaza na kojoj se slučajno odvije susret i srdačan pozdrav i selam. Ali nisam još nikada doživio njegovo lice namršteno, pogled nelagode, prisutnost neugodnosti ili distancu neistomišljeništva i slično. Uvijek vedar, pravog reisovskog pogleda pod ahmedijom zasigurno pune mudrosti.
Da je reis biti lako, reis bi bio svako. Ali nije i toga moramo biti svi svjesni baš kao što smo svjesni da niko nije bezgriješan i bez mana. Svi smo mi takvi samo se to nekima vidi na prvu a nekima ne. Svako griješi pa i ja prvi, ali malo će od tih SVAKO priznati da je tako.
Reis Kavazović je dobar insan i dobar čovjek ali složit ću se s mnogim pojedincima da vjerovatno u svom krugu IZ-a ima ljudi koje bi trebalo podmladiti a neke i poslati u penziju. Ne kažem to slučajno, svjestan sam svega, ali isto tako sam svjestan i tovarenja tuđih grešaka na njegova pleća koja on sam nosi. Svjesni smo i svjedoci da su lideri bilo kakve vrste organizacija uvijek oni koji nose najveći teret javnosti, kako kritika tako i pohvala. Uvijek će se Predsjednici stranaka stidjeti ili ponositi zbog djela pojedinaca iz stranke. Uvijek će se treneri stidjeti ili ponositi zbog djela svojih fudbalera, tako i šefovi svojih radnika, tako i direktori svojih podređenih, tako i frontmeni svojih članova benda i slično. Dakle, teret liderovanja nije onoliki koliki je teret pojedinca koji je tu. Teret lidera je itekako velik.
Slažem se da treba praviti revizije, da mnogo toga treba popravljati, da mnogo toga treba urediti, ali smatram i da sve što se radi javno od kritika do pohvala u ovom slučaju kada je reis u pitanju, kada je IZ u pitanju, te stvari treba raditi ipak privatnije i mudrije.
– Pokažite mi tu masu katolika, koji tako javno i glasno kude i pljuju po katoličkoj biskupiji, koji pljuju svoje Fratre a tek Kardinale! NEMA TOGA!
– Pokažite mi tu masu pravoslavaca, koji tako javno i glasno kude i pljuju po SPC-u, po popovima i svom Patrijarhu? NEMA TOGA.
Oni to rade iza zatvorenih vrata, rade mudro jer ako i postoje greške a postoje naravno, oni tim greškama ne žele da naruše vjersku Instituciju, niti žele da naruše njen autoritet, njen uticaj i njen ugled!
Mi bi da radim javno, da se blatimo, pljujemo, kako društvenim mrežama tako i medijski.
Nemam namjeru da nekoga odgovaram od kritika, od ideja, od novacija, od prijedloga i slično, ali de to što imate da kažete recite na pravu adresu, odnesite pismo, pošaljite ga, otiđite tražite termin i recite to lično, samo nemojte gibetiti javno jer s tim navlačite i ohrabrujete ostale da se zakače na taj vaš gibet i da to preraste u mahalsko gibećenje koje dobija dozu blama, sramoćenja, samopovređivanja, samouništenja i samoubistva. Da baš tako. Rušenjem IZ-a rušimo sami sebe.
Prvi sam za realne i objektivne kritike, prvi sam svakome da kažem šta imam, prvi sam da kritikujem sve što smatram da nije uredu ali ne mora da znači ni da je taj moj stav ispravan. Nisam ni za egoiste koji svojom pozicijom misle da su pametniji i mudriji, ali nazivate našeg reisa, poglavara IZ-a, našeg bivšeg logoraša novim PAPOM, i to reisa koji je bio logoraš upravo katoličkih ekstremista koji se izjašnjavaju kao Hrvati, a kasnije logoraš pravoslavnih terorista koji se izjašnjavaju kao Srbi, je van pameti, je preveliko i nepoštivajuće i to nikada neću podržati. Nazivati reisa homoseksualcem kao što je to radio Fatmir, nazivati ga mekušcem kao što čitam među mnogim komentarima, to neću nikada pravdati ni odobravati.
Doći će sutra novi reis, ef. Kavazović će u penziju i šta onda? Šta ćemo raditi novom reisu i kakve mane tražiti? Dok se popovi bave homoseksualizmom, dok se mnogi fratri bave pedofilijom i mnoge druge religije raznim naopakostima, i svi na to šute, smjenjuju i rješavaju probleme u tišini, mi smo toliko glasni da nas čuje i kamen kad izgovorimo gluposti jer kao bitno je reći javno.
– Evo ja kažem javno, nema toga da nije griješan i da ne griješi, nema toga da nije napravio propuste, ako vam je do blaćenja, do pljuvanja do gibeta, evo ja vam se podastirem, sve to radite po meni ali zaobiđite reisa.
Reis, je moj reis kao i vaš i vas pojedinaca, ali vi ga pljujete a ja ga poštujem i tu će uvijek biti razlika među nama! Ja na njega ne dam a vi dajte. Ja na njega ne želim a vi slobodno, ali ne samnom i preko mene.
S mnogima sam dobar prijatelj iako znam da imaju ovakve ili onakve stavove prema reisu i IZ-u, i sam bih lično mijenjao neke adete i običaje i pravila u IZ-u, ali ja sam sve svoje zamjerke i prijedloge ispisao na papir i dostavio ih u Islamsku Zajednicu. Nešto je možda usvojeno, nešto možda nije, a možda nije ništa, ali ja sam uradio što sam smatrao da treba ali nikoga nisam a posebno NE SVOJE nazivao pogrdnim imenima, pljuvao, gibetio, ponižavao i blatio.
Drugi vole svoje najgore a ja treba da pljujem svoje najbolje, NEMA ŠANSE!
Nihad Aličković
AntiDayton pokret
REISU L ULEMA HUSEIN EF. KAVAZOVIĆ
Rođen je 3. jula 1964. godine u Jelovče Selu kod Gradačca, od oca Hasana i majke Saime.
Osnovno obrazovanje je stekao u rodnom mjestu, a Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu je završio 1983. Na Šerijatskom fakultetu Univerziteta Al-Azhar u Kairu je studirao u periodu od 1985. do 1990. Magistarski rad i doktorsku disertaciju odbranio je na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, iz područja šerijatskog prava.
Radno iskustvo je sticao kao imam, hatib i mualim u džematima u Srebreniku i Gradačcu.
Obavljao je funkciju muftije tuzlanskog u periodu od 1993. do 2012, a u članstvo Sabora Islamske zajednice Republike Bosne i Hercegovine izabran je prije izbijanja rata u Bosni i Hercegovini.
Nedugo nakon imenovanja na poziciju muftije tuzlanskog, zajedno s još devet članova delegacije Okruga Tuzla biva zarobljen u Konjicu i odveden u logor HVO-a, a odatle predat u logor Vojske bosanskih Srba. Nakon sedam mjeseci ponovo je na slobodi i vraća se u Tuzlu.
U njegovom mandatu na poziciji reisu-l-uleme Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je provela izmjene Ustava i značajne reforme u mnogim segmentima djelovanja Zajednice. Dobitnik je više priznanja od titula počasnog građanina do ličnosti godine.
Govori arapski jezik i služi se engleskim jezikom.
