5. maj – Dan žalosti u Sarajevu: “Djeca su umirala, a svijet je šutio”
Kako godine prolaze, bol ne jenjava. Naprotiv – ona raste, tiha i uporna, razdire duše roditelja koji su izgubili svoju djecu u najbrutalnijem mogućem zločinu. Danas, 5. maja, obilježava se Dan žalosti u Sarajevu – u znak sjećanja na 1.601 dijete koje je ubijeno tokom opsade glavnog grada Bosne i Hercegovine od 1992. do 1995. godine.
Djeca Sarajeva nisu stradala slučajno. Ubijana su sistematski, svakodnevno, na mjestima koja bi svugdje u svijetu trebala biti sigurna – igralištima, školskim dvorištima, haustorima, ulicama, redovima za hljeb i vodu. Njihova smrt ostaje jedan od najmračnijih simbola rata koji je pogodio BiH, a Sarajevo je bilo njegovo srce – izloženo najdužoj opsadi u modernoj historiji.
Jedan od onih čija bol ne prestaje je Alija Hodžić, potpredsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva. Njegova kćerka Jasmina, jedva punoljetna, ubijena je granatom dok je bila među grupom djece. Samo ona je poginula – ostali su preživjeli.
– Zločinci je ubiše, izrešetana je od dvije proklete granate. Ostali su živi, hvala Bogu, i za to sam zahvalan. Ali eto, sudbina je tako htjela da ja i supruga ostanemo da jedno drugo tješimo, da pričamo ovom našem lijepom narodu: nemojte nikada poželjeti rat nikome, rekao je Hodžić u potresnoj izjavi.
Na Spomen-obilježju ubijenoj djeci Sarajeva danas su brojne delegacije, roditelji i građani položili cvijeće i odali počast nevinim žrtvama. Ipak, bolno je što pravda još uvijek šuti.
Senida Karović, predsjednica Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo, jasno poručuje da je sramotno što Tužilaštvo Bosne i Hercegovine još nije podiglo nijednu optužnicu za ubijenu djecu.
– Mi živimo u vremenu laži. Ali koliko god neko pokušava da laže, mi ćemo još više govoriti istinu. I nikada se nećemo umoriti – rekla je Karović.
U 1.425 dana opsade Sarajeva, preko 14.000 djece je ranjeno, a više od 11.000 civila ubijeno. Ipak, institucije i dalje oklijevaju da zločince privedu pravdi. Danas, 5. maja, nije samo dan tuge – to je i dan podsjećanja na obavezu koju svi nosimo: da se ne zaboravi, da se ne oprosti zločin nad djecom, i da se istina nastavi govoriti – glasnije nego ikad prenosi hayat
