U Memorijalnom centru Veljaci kod Bratunca, danas je upriličen emocijama ispunjen događaj, posvećen očuvanju sjećanja na žrtve genocida počinjenog nad Bošnjacima ovog kraja u periodu od 1992. do 1995. godine. Riječ je o obilježavanju Dana bijelih nišana, jednog od najsimboličnijih datuma u okviru šire manifestacije “Dani sjećanja na žrtve genocida”, koja svake godine okuplja porodice žrtava, zvaničnike, ali i sve veći broj djece i omladine. Upravo prisustvo mladih predstavlja najsnažniju poruku – da se istina ne smije zaboraviti i da pamćenje mora preživjeti generacije.
U ovom potresnom, ali dostojanstvenom događaju, posebnu ulogu imali su najmlađi – polaznici mektebske nastave Medžlisa Islamske zajednice Bratunac, koji su na izuzetno simboličan način pokazali poštovanje prema ubijenim sugrađanima. U tišini, s puno poštovanja i odgovornosti, njihove male ruke su brisale prašinu s bijelih nišana, šaljući poruku da sjećanje živi kroz djecu koja nisu ni rođena kada su njihovi najmiliji ubijeni.
Događaj je otvoren intoniranjem himne Bosne i Hercegovine, što je unijelo dodatnu dozu svečanosti. Nakon toga, svi prisutni proučili su Fatihu i na taj način odali počast nevinim žrtvama rata. Potom su se učesnici uputili u mezarje, gdje su djeca nastavila s akcijom čišćenja i uređivanja nišana, izražavajući time ne samo poštovanje prema mrtvima, već i duboko razumijevanje historije i svoje odgovornosti u njenom čuvanju.
U drugom dijelu dana organizovan je zajednički ručak i druženje za djecu, s ciljem da se kroz zajedničke trenutke produbi njihova međusobna povezanost, ali i da se lakše nosi s teškim temama koje se obrađuju u okviru ove manifestacije.
U središtu pažnje i ove godine bio je pristup najosjetljivijoj dimenziji pamćenja – dječijem doživljaju genocida. Upravo kroz oči i ruke djece, bijeli nišani nisu više samo kamenovi s imenima, već glasovi koji ne prestaju govoriti, istine koje se prenose tiho, ali sigurno, iz generacije u generaciju.
Nažalost, ovaj dan je ujedno i priprema za još jedan tužan, ali važan trenutak kolektivne memorije – kolektivnu dženazu i ukop pet novoidentifikovanih žrtava, koja će biti održana 12. maja u Šehidskom mezarju Veljaci. Iako prošle decenije od kraja rata, proces identifikacije i ukopa još traje, jer mnoge porodice ni danas nemaju mir bez groba svojih najmilijih.
Na vječni smiraj ovog maja bit će ispraćeni:
-
Almera Paraganlija, šestomjesečna beba, najmlađa među žrtvama. Zajedno sa svojom majkom, Zinetom Paraganlija (1958), ubijena je u maju 1992. godine. Njihovi posmrtni ostaci pronađeni su tek u oktobru 2021. godine, na lokalitetu Joševa.
-
Hamdija Salkić, rođen 1971. godine u Hranči kod Bratunca, nestao je u maju 1992. na području Ahatovića. Njegovo tijelo identifikovano je prošle godine.
-
Mevludin Šehić, rođen 1958. godine u Dimnićima kod Srebrenice, nestao tokom rata na području Bratunca. Njegovi ostaci su predani Institutu za nestale BiH u julu prošle godine, zahvaljujući saradnji sa Srbijom.
-
Džemal Pitarević, rođen 1955. godine u Srebrenici, nestao u oktobru 1992. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u čak tri različite masovne grobnice: Žanjevo (2018. i 2023.) i Miholjevine (2020.).
Ovi ljudi, čije je postojanje nasilno prekinuto, predstavljaju lice jedne nacije koja se još uvijek bori za istinu i pravdu. Njihove priče svjedoče o stradanju, ali i o neuništivoj volji preživjelih da ne dopuste zaborav.
-
maja, porodice, prijatelji i svi oni koji pamte okupit će se u Veljacima, kako bi u tišini i molitvi, još jednom, potvrdili da:
-
Istina mora ostati zapisana.
-
Pravda se mora tražiti, bez odustajanja.
-
Sjećanje mora živjeti – kroz svaku izgovorenu Fatihu, svaki suzni pogled, svaku ruku djeteta na bijelom nišanu.
Bijeli nišani, male ruke i velika tišina – simboli su jedne borbe koja ne prestaje. Borbe za priznanje, za pamćenje i za čast žrtava. A dok god ta borba traje, dok god postoje oni koji šute s poštovanjem, koji čiste nišane i uče o prošlosti, postoji nada da zlo nikada više neće pobijediti prenosi hayat
