U današnjem svijetu gdje se često glorifikuje penzionisanje što ranije, priča o Joachimu Hessu iz Njemačke predstavlja snažan kontrast. Ovaj nevjerovatno vitalan čovjek, iako je proslavio 100. rođendan, i dalje svakodnevno odlazi na posao. Njegov primjer nije samo priča o dugovječnosti, već i o neiscrpnoj životnoj energiji, dosljednosti te predanosti poslu i porodičnom naslijeđu. Hess je primjer osobe čiji životni smisao ne prestaje sa godinama, nego se upravo kroz njih produbljuje.
Joachim Hess nije samo pasivni član radne snage – on je aktivni direktor porodične kompanije Intertec, koju je osnovao zajedno sa svojim sinom Martinom. Ova firma, specijalizovana za proizvodnju zaštitnih sistema za tehničke uređaje, danas zapošljava oko 330 radnika i posluje na međunarodnom nivou. Hess već više od pola vijeka vodi firmu, a kako sam kaže, ne vidi razlog da prestane raditi sve dok ga zdravlje služi.
Njegov svakodnevni raspored je čvrsto strukturiran. Živi u Ingolstadtu, u saveznoj državi Bavarskoj, gdje mu je jedna od kancelarija smještena svega dvadesetak koraka od kuće. Svako jutro, tačno u osam sati, sjeda za svoj računar, otvara elektronsku poštu i pregledava dnevni plan.
Još jedan zanimljiv detalj iz njegovog života jeste način na koji putuje do glavnog sjedišta firme u Neustadtu an der Donau. Hess vozi BMW 750 iz 1989. godine, klasičan automobil koji, poput njega, i dalje funkcioniše bez problema. Ovaj automobil je odraz njegove filozofije – pouzdan, dugotrajan i ne odustaje lako.
Ono što je posebno zanimljivo jeste da, iako mu je sin Martin Hess sada već u penziji, njihova saradnja i dalje funkcioniše izvanredno. Martin je isprva imao bojazan kako će naslijediti firmu od osnivača, ali se kroz godine ispostavilo da im odnos nije samo profesionalan, već i duboko partnerski i harmoničan. On kaže da je danas zadovoljstvo biti “mlađi šef” u firmi, iako je i sam davnih dana kročio u penzionerske godine.
Joachim Hess otvoreno priznaje da teško razumije ljude koji ne vole raditi. Za njega je rad nešto prirodno, iznutra proizašlo, a ne teret. Njegov sin dodaje da plata ne treba da bude kompenzacija za muku, već nagrada za kreativnost i doprinos.
Na pitanje koliko još planira da radi, Hess odgovara jednostavno, ali sa dubokom mudrošću: “Dok priroda ne kaže da je dosta.” U tom stavu leži esencija njegovog pogleda na život – ne forsira kraj, ne broji godine, već živi dan po dan, ispunjen strašću i predanošću svom pozivu prenosi hayat
