U Saveznom sudu u američkom gradu Čatanuga, započelo je suđenje Seadu Miljkoviću, državljaninu Bosne i Hercegovine, koji se nalazi pod ozbiljnim optužbama za mučenje i zlostavljanje zarobljenika u toku rata u BiH. Ovaj slučaj izazvao je veliku pažnju javnosti u SAD-u jer predstavlja rijetkost u njihovom pravosuđu – riječ je o zločinima počinjenim hiljadama kilometara daleko, prije skoro tri decenije, a koji su tek sada dobili sudski epilog.
Prema navodima američkih medija, Sead Miljković, sada 52-godišnjak, tokom ratnog perioda je bio pripadnik tzv. Odeljenja za obezbjeđenje objekata i lica (OBL), koje je djelovalo u sklopu Autonomne pokrajine Zapadna Bosna. Tokom tog vremena, prema tužbi, Miljković je obavljao funkciju zatvorskog čuvara i bio poznat po brutalnosti i sadističkom ponašanju prema zatvorenicima, koji su bili pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH).
U uvodnom obraćanju tužilaštva, tužiteljica Elizabet Nilsen izjavila je da postoje konkretni dokazi koji ukazuju da je Miljković uživao u mučenju zatvorenika. “On nije mučio zbog naredbi, nego radi lične zabave,” izjavila je Nilsen, naglašavajući težinu optužbi. U optužnici se navodi da su njegove žrtve bile Emir Pehlić i Ibro Nihanović, koje je, kako se tvrdi, teško zlostavljao i fizički napadao koristeći različita oružja i predmete.
Prema svjedočenjima žrtava:
-
Prva žrtva tvrdi da su ga Miljković i drugi čuvari više puta pretukli, pri čemu su koristili gumene palice, metalne cijevi i kundake. Također je istaknuto da mu je Miljković prijetio da će ga zaklati nožem ili bajonetom.
-
Druga žrtva navodi da je pretučena lopatom i palicama, što joj je nanijelo teške fizičke povrede. Također, tvrdi da su zatvorenici često bili prisiljavani da se međusobno tuku, dok im je istovremeno prijetilo ubistvom.
-
Treći svjedok svjedoči o tome kako ga je Miljković u više navrata tukao dok nije izgubio svijest, strahujući za vlastiti život.
Nakon završetka rata, Miljković se uspio domoći Sjedinjenih Američkih Država, gdje je više od dvije decenije živio pod imenom Sead Dukić. Skrasio se u mjestu Ist Ridž, u saveznoj državi Tenesi, gdje je vodio naizgled miran život sa porodicom – suprugom i kćerkom. Međutim, u junu 2023. godine, američke vlasti su provalile u njegov dom na osnovu naloga za pretres i otkrile njegov pravi identitet, što je označilo početak njegovog pravnog procesa.
Identifikacija je izvršena zahvaljujući biometrijskim markerima, odnosno otiscima prstiju, koji su se poklopili s dosijeima iz BiH. Prema informacijama iz američkog Ministarstva domovinske sigurnosti (DHS), Miljković je dvaput pokušao ući u SAD pod pravim imenom, ali je tek treći put 1999. godine, koristeći prezime Dukić, uspio dobiti američke dokumente. Taj pokušaj obmane nije mu dugoročno koristio, jer su napredne tehnologije za prepoznavanje lica i otisaka prstiju, korištene u istrazi, razotkrile njegov pravi identitet.
Dodatno, tokom pretresa njegove kuće pronađena je i strana vojna oprema, među kojom se nalazio i vojni predmet srpskog porijekla, što je dodatno potvrdilo sumnje tužilaca. Tokom operacije nadgledanja, agenti su instalirali i nadzornu kameru kako bi pratili njegovo kretanje.
U svom obraćanju medijima, v.d. pomoćnice glavnog državnog pravobranioca Nicole M. Argentieri naglasila je da će Sjedinjene Države učiniti sve što je u njihovoj moći da ratni zločinci ne pronađu utočište na američkom tlu. Dodala je da vrijeme ne može izbrisati zločine ni pokušaje skrivanja identiteta. “Pravda je spora, ali dostižna”, istakla je Argentieri.
S druge strane, Miljkovićev advokat, Brajan Hos, postavio je pitanje nadležnosti američkog suda za slučajeve koji su se dogodili u drugoj državi, ukazujući da Bosna i Hercegovina ima svoje sudove i zakone za procesuiranje ratnih zločina. Ipak, tužilaštvo SAD-a je jasno stavilo do znanja da niko ko je počinio mučenje ne može i ne smije naći utočište u SAD-u.
Ukoliko sud potvrdi njegovu krivicu, Miljkoviću prijeti do 20 godina zatvora za svaku tačku optužnice.
U zaključku, ovaj slučaj je izuzetno značajan jer pokazuje odlučnost američkih vlasti da čak i nakon decenija privedu pravdi one koji su optuženi za teške ratne zločine. Istovremeno, otkriva koliko su moderne tehnologije i međunarodna saradnja ključne u otkrivanju lažnih identiteta i donošenju pravde žrtvama koje godinama čekaju satisfakciju. Iako je Miljković decenijama uspijevao živjeti kao “pošten građanin”, prošlost ga je ipak sustigla prenosi radosno.com
