Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska, ponovo je izazvao pažnju i brojne reakcije javnosti svojim otvorenim i kontroverznim izjavama o ratu u Ukrajini. Uprkos velikom broju dokaza, izvještaja i analiza koje pružaju međunarodne organizacije o teškim zločinima, stradanju civila i agresivnoj vojnoj politici Rusije, Dodik ne samo da negira te navode, već u potpunosti opravdava rusku invaziju, nazivajući je “pravednom i nužnom”. Njegove izjave idu korak dalje, jer uz opravdavanje nasilja i vojne agresije, uzdiže ruskog predsjednika Vladimira Putina kao “genijalnog lidera”.
U svom govoru, Dodik tvrdi da su Rusi u Ukrajini “bili podvrgnuti diskriminaciji i napadima”, čime, prema njegovom mišljenju, Rusija nije imala drugog izbora osim da pokrene vojnu akciju. On navodi:
-
zabranu ruskog jezika i pisma,
-
otuđenje crkava koje pripadaju Ruskoj pravoslavnoj crkvi,
-
masakr nad Rusima u Odesi,
-
te izostanak kazni za počinioce tih zločina.
Dodik se pita: “Šta je trebalo Rusija da uradi? Da ih pusti da dođu do Moskve?” – implicirajući da je preventivni rat bio opravdan i čak nužan za očuvanje ruskog naroda.
Ono što posebno uznemirava u ovim izjavama jeste potpuno ignorisanje brojnih dokumenata i svjedočanstava koje su objavile organizacije poput Ujedinjenih nacija, Human Rights Watcha, Amnesty Internationala, i mnogih drugih. Ove organizacije su temeljito dokumentovale:
-
masovna ubistva civila,
-
prisilne deportacije stanovništva,
-
sistematska silovanja i mučenja,
-
razaranje bolnica, škola i drugih civilnih objekata,
-
te namjerno gađanje infrastrukturnih ciljeva.
Međutim, Dodik tvrdi suprotno, govoreći kako “nema civilnih žrtava u Ukrajini” i da je sve zapravo posljedica “zapadnih napada i provokacija”. Na ovaj način, on se direktno suprotstavlja međunarodnim normama i etabliranim činjenicama o prirodi rata u Ukrajini.
U nastavku izlaganja, Dodik je kritikovao bivšu njemačku kancelarku Angelu Merkel, posebno zbog njene izjave da je Minski sporazum bio svojevrsna strategija da se Ukrajini “kupuje vrijeme za naoružanje i odbranu”. Za njega je to još jedan dokaz da Zapad nikada nije imao iskrene namjere prema Rusiji, već planira da je:
-
rasparča,
-
ponizi,
-
i prisvoji njena prirodna bogatstva.
Ovakvi stavovi nisu novi u Dodikovom političkom izražaju, ali su sada poprimili novi intenzitet i globalni odjek, jer se iznova svrstava uz ruskog lidera u trenutku kada Rusija sve više dolazi pod međunarodne sankcije i optužbe za ratne zločine. Dodikove riječi: “Putin je genijalan lider” nisu samo izraz lične fascinacije, već i političkog svrstanja koje nosi dalekosežne posljedice – kako za unutrašnje prilike u Bosni i Hercegovini, tako i za međunarodni imidž Republike Srpske.
Njegova dosljedna proruska pozicija podstiče dodatne podjele unutar Bosne i Hercegovine, gdje različiti narodi imaju potpuno oprečne stavove o pitanju Ukrajine i ruske invazije. Dok većina svijeta osuđuje vojnu agresiju i izražava solidarnost sa ukrajinskim narodom, Dodik se odlučuje na relativizaciju sukoba i poricanje žrtava, što dodatno narušava međunacionalno povjerenje i otežava političku stabilnost.
U suštini, ovakve izjave predstavljaju:
-
Negiranje međunarodnih normi i prava – jer se Dodik svjesno suprotstavlja presudama i izvještajima međunarodnih tijela.
-
Otvorenu propagandnu podršku agresiji – jer podržava jednostrani narativ Rusije bez ikakve kritičke distance.
-
Opasnu političku poruku unutar BiH – jer kroz ove izjave dodatno podgrijava tenzije i udaljava RS od evropskog puta.
U svjetlu trenutnih dešavanja na globalnoj sceni, ovakvi stavovi djeluju retrogradno i izolacionistički, posebno kada dolaze od visokog političkog predstavnika koji, prema svim demokratskim standardima, ima obavezu da postupa u interesu mira, stabilnosti i poštivanja ljudskih prava prenosi zasrebrenicu
