Ova majka, čija je sudbina obilježena bolom i gubitkom, napustila je Srebrenicu zajedno sa svojom kćerkom 1995. godine. Njena životna priča svjedočanstvo je o neizmjernoj patnji, ali i o snazi žene koja, uprkos svemu, nastavlja živjeti.
Tragedija ju je zadesila još 1993. godine, kada je izgubila prvog sina. Samo dvije godine kasnije, drugi sin i suprug pokušali su pronaći put do slobodne teritorije, ali nikada nisu stigli do cilja. Njihove sudbine zapečaćene su u šumama Srebrenice, gdje su ih sustigli zločinci, ostavljajući ovu majku sa neizmjernom tugom i prazninom koja se ne može riječima opisati.
Godinama nakon rata, često se suočava s nepravdom i nerazumijevanjem. Neke riječi bole više od rana, pa tako ističe:
“Kažu mi da nisam ništa dala za ovu zemlju. Sve sam dala! Dala sam dva sina, muža, dom, sve što sam imala… a u meni je ostalo samo crno srce.”
Njena tuga je neizmjerna, ali njena snaga i nepokolebljiva volja da opstane čine je simbolom borbe i hrabrosti. Ona nije samo majka koja je izgubila sve, već i žena koja svjedoči istini, podsjećajući svijet na nepravdu koja joj je nanesena prenosi hayat
