Politička scena u Bosni i Hercegovini ponovo je došla u središte pažnje nakon što su stranke Trojke (SDP, NiP, NS) odlučile prekinuti saradnju sa SNSD-om. Ova odluka izazvala je očekivanu reakciju Milorada Dodika, koji je nagovijestio mogućnost savezništva sa SDA. Međutim, SDA je ovu mogućnost eksplicitno demantovala. Dok se odvijaju previranja unutar političkog spektra, jedna stranka ostaje tiha – HDZ BiH. Njihov lider, Dragan Čović, iako prisutan na sastanku s Dodikom u Mostaru, odlučio je ne davati izjave za medije, dok je Dodik sa sigurnošću govorio o “neraskidivom partnerstvu” između ove dvije stranke.
Ovakav politički razvoj događaja ostavlja dojam da HDZ profitira iz novonastalih situacija, a da pri tome ne preuzima nikakav direktan rizik. Ova strategija omogućava im da izbjegnu odgovornost i potencijalne kritike, koje bi bile opravdane s obzirom na politički kontekst.
Na početku mandata, postojale su jasne najave o konačnom raskidanju savezništva između SNSD-a i HDZ-a, posebno iz krugova Trojke. Međutim, realnost pokazuje suprotno – Čović ne pokazuje nikakve namjere da napusti Dodikov politički tabor.
Politički balans na strani HDZ-a
Bez obzira na dalji razvoj političke situacije, HDZ se nalazi u povoljnoj poziciji. Gotovo sve opcije koje su u opticaju na političkoj sceni idu u njihovu korist, a realne alternative koje bi ih mogle ugroziti su gotovo neizvodive.
Postoji samo jedan scenario u kojem HDZ ne bi imao većinu u eventualnoj rekonstrukciji vlasti:
- Savezništvo svih nominalno pro-bosanskih stranaka,
- Koalicija opozicionih stranaka iz Republike Srpske,
- Podrška Ilije Cvitanovića i Zlatka Miletića u Domu naroda.
Međutim, ova mogućnost je malo vjerovatna jer bi zahtijevala da SNSD ne koristi svoje tri delegatske pozicije za rušenje kvoruma, što je teško očekivati. Isto vrijedi i za HDZ, koji raspolaže s istim brojem delegata.
Trenutni status quo, ili čak i određene kadrovske promjene, odgovaraju HDZ-u. Primjer je ostavka dosadašnjeg ministra sigurnosti BiH, Nenada Nešića, nakon koje je njegov zamjenik Ivica Bošnjak iz HDZ-a preuzeo funkciju. Ova promjena donosi HDZ-u tri ministarstva (sigurnost, pravdu i civilne poslove), kao i poziciju predsjedavajućeg Vijeća ministara.
Ukoliko bi se desila smjena Elmedina Konakovića (NiP), privremeno bi ga zamijenio Josip Brkić, što bi HDZ-u donijelo još veću kontrolu nad izvršnom vlašću.
Partnerstvo sa Dodikom – logičan izbor
Iz izjava Marinka Čavare i Damira Džebe, jasno je da HDZ neće odustati od savezništva sa SNSD-om. Očekivano, Čović nastavlja ovu političku strategiju, dok istovremeno kritike usmjerava na Elmedina Konakovića, optužujući ga da je prebrzo krenuo u politički sukob.
Pošto je jasno da SDA, DF i druge opozicione stranke ne mogu lako ući u vlast sa HDZ-om i SNSD-om, Čović se osigurao da njegov kadar ostane stabilan do kraja mandata. Alternativa bi bila koalicija sa Trojkom ili opozicionim strankama iz Republike Srpske, ali to bi značilo gubitak sigurnog saveznika.
Dodik je za Čovića uvijek bio pogodan politički partner, jer mu omogućava da s distance poziva na “razgovor i dogovor”, dok istovremeno Dodik preuzima ulogu izvršioca “nepopularnih” poteza. Na taj način, Čović ostaje politički čist u očima međunarodne zajednice, dok Dodik obavlja posao koji HDZ ne može direktno preuzeti – poput blokiranja institucija.
Uloga Hrvatske i EU perspektiva
Međutim, podrška Dodiku dolazi s određenim rizicima. Čović je time zaigrao politički “ruski rulet”, ugrožavajući evropski put Bosne i Hercegovine. Ključno pitanje sada glasi: kako će svoje odluke opravdati Andrej Plenković, premijer Hrvatske i lider sestrinskog HDZ-a?
Plenković je značajno investirao politički kapital u lobiranje za BiH na EU putu, ne toliko iz altruizma, koliko iz interesa HDZ-a. Ovim potezom nastojao je izvršiti pritisak na političke partnere iz Sarajeva kako bi se izmijenio izborni zakon u korist HDZ-a.
Budući da je Plenković već nagovijestio mogućnost nastavka karijere na nivou EU, bilo koji postupak Čovića koji bi usporio evropski put BiH, mogao bi ugroziti njegovu političku reputaciju u Briselu. Javna je tajna da Čović dobija instrukcije iz Zagreba, što znači da bi se njegov savez sa Dodikom mogao negativno odraziti i na Plenkovićeve šanse za evropsku funkciju.
Drugim riječima, Čovićev politički manevar ogolio je pravu prirodu politike HDZ-a, ali i hrvatske politike prema BiH. Sve tvrdnje o evropskom putu sada dolaze na test, a istovremeno se otkriva dominacija licemjerstva u cijeloj priči.
