Ustavni sud Bosne i Hercegovine donio je važnu odluku kojom je zaključeno da postoje ozbiljna kršenja prava na nediskriminaciju, posebno u kontekstu političkog predstavljanja Ostalih (osoba koje ne pripadaju ni bošnjačkom, ni hrvatskom, ni srpskom narodu) u Federaciji BiH. Ova presuda se temelji na amandmanima koje je nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt u oktobru 2022. godine, a odnosi se na izmjene Ustava Federacije BiH i Izbornog zakona BiH. Na osnovu tih amandmana, delegatima u Domu naroda Federacije BiH, koji pripadaju grupi Ostalih, bilo je onemogućeno da predlažu kandidate za funkcije predsjednika i dopredsjednika Federacije BiH.
Presuda koja je donesena tokom 153. plenarne sjednice Ustavnog suda BiH odnosi se na predmet pod nazivom “Albin Zuhrić i drugi” i osporava prethodnu odluku Suda BiH iz februara 2023. godine. Ustavni sud je odlučio da ove promjene predstavljaju diskriminaciju jer su onemogućile delegatima iz reda Ostalih, kao i samim pripadnicima ove skupine, pravo da aktivno učestvuju u procesu izbora na najviše političke funkcije u Federaciji.
Odluka Ustavnog suda BiH temelji se na Protokolu broj 12 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima, koji garantira pravo na nediskriminaciju. Sud je zaključio da su odredbe koje je nametnuo visoki predstavnik dovele do ozbiljnog kršenja ovog prava, jer su onemogućile delegatima iz reda Ostalih da predlažu kandidate za predsjednika i dopredsjednike Federacije, dok su istovremeno i samim pripadnicima grupe Ostalih uskraćena ta prava, što je uticalo na njihovu mogućnost da budu kandidati za ove ključne političke funkcije.
Tužba koja je dovela do ove odluke bila je podnesena od strane Albina Zuhrića i drugih predstavnika Ostalih, koji su smatrali da su njihove političke slobode i prava ugroženi. Ova odluka Ustavnog suda predstavlja značajan korak u borbi protiv diskriminacije političkih predstavnika koji ne pripadaju konstitutivnim narodima, a koji su u ovom kontekstu suočeni s institucionalnim preprekama u političkom životu BiH.
Sama odluka podcrtava nužnost da se svi građani BiH, bez obzira na etničku pripadnost, imaju jednaku priliku za sudjelovanje u političkim procesima, uključujući kandidaturu za visoke političke funkcije. Ovaj slučaj također otvara pitanja o ravnoteži političkih prava i fair play-u unutar političkog sistema BiH, koji se temelji na podjeli vlasti među različitim narodima i etničkim grupama.
Ustavni sud BiH se u svojoj presudi poziva na princip jednakosti i poštivanje ljudskih prava, te ističe da se zakoni i izmjene koji se primjenjuju u zemlji moraju provoditi na način koji ne favorizira jednu etničku grupu u odnosu na drugu. Ovaj slučaj je još jedan u nizu koji ukazuje na izazove s kojima se BiH suočava u nastojanju da postigne političku inkluzivnost i ravnotežu među različitim etničkim grupama.
Odluka Ustavnog suda, koja je došla u trenutku kada se politička scena BiH već nalazi u osjetljivoj fazi, sigurno će imati dalekosežne političke posljedice. Prvi i osnovni izazov bit će prilagodba postojećih zakonodavnih okvira u skladu s odlukama suda, kako bi se obezbijedila ravnopravnost svih građana, a posebno Ostalih, u procesu izbora na najviše političke pozicije u Federaciji.
Za sada je jasno da visoki predstavnik Schmidt i političke strukture u BiH moraju prilagoditi svoje politike i pristupe u skladu s presudama Ustavnog suda, kako bi se spriječila dalja diskriminacija i stvorio ambijent u kojem će svi građani, bez obzira na svoju etničku pripadnost, moći ravnopravno sudjelovati u političkom životu zemlje. U suprotnom, BiH bi mogla biti suočena s dodatnim izazovima u pogledu demokratske stabilnosti i usklađivanja s evropskim standardima.
Ova presuda može biti samo prvi korak prema značajnim političkim promjenama u zemlji, u cilju postizanja pravičnijeg političkog sistema koji će omogućiti potpunu inkluzivnost za sve građane.
Odluka Ustavnog suda BiH, iako predstavlja značajan iskorak u borbi za jednakost svih građana, ostavlja otvorena pitanja o budućem političkom okruženju i mogućim reakcijama političkih aktera. Iako presuda jasno ukazuje na potrebu za pravima Ostalih i njihovim ravnopravnim tretmanom u političkom životu, implementacija takvih odluka neće biti jednostavna. Moguće su daljnje političke turbulencije, jer bi izmjene zakonodavstva i političkih praksi koje slijede mogle naići na otpor određenih političkih stranaka, koje su do sada imale koristi od postojećih odnosa snaga. No, ukoliko BiH zaista želi napredovati na svom putu ka evropskim integracijama, bit će ključno da se postigne politička konsenzusnost koja uključuje sve narode i građane. Ovaj slučaj stoga nije samo pravno pitanje, već i politički izazov za budućnost zemlje, koja mora pronaći način da osigura pravičnu i održivu političku stabilnost.
