Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske i lider SNSD-a, nalazi se u veoma izazovnoj poziciji na početku 2025. godine, prema tvrdnjama Slobodana Vaskovića na njegovom blogu. Vasković ističe da se Dodik suočava s problemom koji se vuče još od prošle godine, a koji je postao gotovo hroničan. Ovaj problem odnosi se na sudski postupak koji bi mogao završiti osuđujućom presudom za Dodika, što on vrlo dobro zna i što mu stvara dodatni pritisak. Međutim, to nije jedini problem s kojim se Dodik mora nositi u ovoj godini.
Prema Vaskoviću, Dodiku prijeti i gubitak moći unutar politike Bosne i Hercegovine. Nova koalicija koja se formira na nivou BiH uključuje izbacivanje kadrova SNSD-a iz vlasti, što je već započelo smjenom Nebojše Radmanovića. Ova smjena, kako se tvrdi, predstavlja početak procesa smanjenja utjecaja SNSD-a i Dodika u institucijama BiH. Dodik je, prema izvorima koje citira Vasković, pokušao spriječiti ovu smjenu kontaktirajući svoje partnere iz Federacije, moleći ih da ne smjenjuju Radmanovića, uz obećanje da će se ponovno “ponuditi kao dobar partner”. Ovaj pokušaj očajničkog zadržavanja moći i povratka u koaliciju pokazuje Dodikovu ugroženost i pad utjecaja.
Osim političkih problema, Dodik se suočava i s velikim finansijskim problemima Republike Srpske. Vasković navodi da se Republika Srpska nalazi u ozbiljnoj finansijskoj krizi, koja se ogleda u nekoliko ozbiljnih društvenih problema. Prvo, radnici RITE su počeli s pobunom zbog neisplaćenih plaća, a roditelji učenika u školama protestiraju zbog loših uvjeta, dok su najavljeni štrajkovi u Elektroprivredi i Šumama Republike Srpske. Ovi protesti jasno pokazuju da se finansijski sustav Republike Srpske raspada, a Dodik je svjestan da se suočava s ogromnim izazovima u pokušaju da zadrži kontrolu.
Da bi umanjio političku i financijsku krizu, Dodik je prešao s bolovanja i održao konferenciju za novinare na kojoj je obećao povećanje minimalnih plaća i povećanje plata u javnom sektoru. Iako je jasno da financije Republike Srpske nisu u dobrom stanju, Dodik se nada da će ovim obećanjem barem privremeno smiriti bijes naroda i izbjeći veće proteste koji prijete općom pobunom. Prema tvrdnjama Vaskovića, Dodik je svjestan da plaće u javnom sektoru nisu na zadovoljavajućem nivou, a teško je i isplatiti zaostale obaveze prema budžetskim korisnicima. Ipak, on je obećao da će, uprkos svim financijskim poteškoćama, plaće biti povećane u travnju, iako one inače dolaze tek krajem svibnja. Na ovaj način, Dodik pokušava kupiti socijalni mir, ali se čini da ova obećanja neće moći dugo održavati situaciju pod kontrolom.
Dodikovo obećanje o povećanju plata u javnom sektoru dio je njegovih pokušaja da odgodi izbijanje većih protesta i osigura svoj politički opstanak, no Vasković smatra da je agonija koja trenutno pogađa Dodika i njegovu “Crvenu sektu” neizbježna. Iako bi ovo obećanje moglo donijeti nekoliko mjeseci mira, Vasković predviđa da će Dodikova politička sudbina biti okončana u 2025. godini, i to njegovim potpunim potopom.
Ono što se, prema Vaskovićevom mišljenju, može naslutiti jest da Dodik i SNSD nisu u mogućnosti da prežive ovu godinu bez ozbiljnih političkih i financijskih posljedica. Politički pad, u kombinaciji s ekonomskom krizom, čini se neizbježnim. Dodikovi pokušaji da smiri narod obećanjima koja su finansijski teško ostvariva samo su privremena rješenja, a problemi s kojima se suočava Republika Srpska mogu prerasti u još veće. Vasković zaključuje da će Dodikovi potezi na kraju dovesti do puna političkog sloma, što neće moći zaustaviti niti privremeni pokušaji kupovine socijalnog mira.
U konačnici, čini se da je Dodikov politički kraj neizbježan, unatoč svim pokušajima da se iznova nadrži na vlasti. Dok će možda naći način da “kupi” još neko vrijeme, dugoročno, politička i financijska stvarnost Republike Srpske jasno ukazuju na propast njegove vlasti.
Na kraju, iako Dodik pokušava da odgodi suočavanje s posljedicama svojih odluka, čini se da su svi njegovi potezi samo odgoda neizbježnog kraja. Politički izazovi i financijska nestabilnost Republike Srpske sigurno će imati dugoročne posljedice, a u konačnici će biti jasno da nijedna privremena mjera neće moći zaustaviti dolazak novih promjena.
