Bivši premijer Crne Gore, Duško Marković, izazvao je veliku pažnju svojim izjavama u kojima optužuje Zapad za žrtvovanje Crne Gore i Bosne i Hercegovine, kako bi se olakšala politika srpskog predsjednika Aleksandra Vučića. Marković tvrdi da je Zapad, kroz svoj politički pristup, dao signal Vučiću da slobodno formira vlastite interese, često na štetu drugih zemalja u regionu. Prema njegovom mišljenju, ovo je omogućilo Vučiću da u velikoj mjeri oblikuje geopolitičke okolnosti u regionu, dok su interesi Crne Gore i BiH stavljeni u drugi plan.
Marković se, u razgovoru za N1, pozvao na činjenicu da se nacionalni interesi Crne Gore u mnogim slučajevima poklapaju s interesima Srbije, što je dovelo do toga da Crna Gora danas “plaća visoku cijenu”. On je naglasio da je država pod utjecajem srpske politike, a u tom kontekstu je spomenuo koncept “srpskog sveta”, koji je postao dominantan u političkim krugovima u Crnoj Gori. Marković smatra da se politika u Crnoj Gori sve više udaljava od evropskih vrijednosti, a zemlja se sve više okreće srpskom utjecaju.
Marković je dalje elaborirao trenutnu političku situaciju u Crnoj Gori, koju opisuje kao stanje u kojem je Ustav i demokratski procesi ozbiljno ugroženi. Prema njegovim riječima, vlast predvođena prosrpskim snagama pod liderstvom “četničkog vojvode” ima namjeru da promijeni građanski karakter Crne Gore. Marković je upozorio na to da se ustavni i pravni okvir zemlje narušava, a vlast nije u stanju da riješi osnovne političke probleme, kao što su odgođeni lokalni izbori. S obzirom na politiku stagnacije u zemlji, Marković smatra da je Crna Gora u de facto “vanrednom stanju” koje se može nazvati političkim “neredom”.
Pored toga, Marković je upozorio na opasnosti koje dolaze od predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića, kojeg optužuje za destabilizaciju regiona. Marković smatra da Vučić već neko vrijeme “manipulira” situacijom u regionu, koristeći međunarodne okolnosti koje mu omogućavaju da postavlja interese Srbije ispred interesa drugih zemalja, poput BiH i Crne Gore. On je istakao da su upravo zapadni partneri Vučiću omogućili da se pozicionira kao ključna politička figura koja u velikoj mjeri oblikuje događaje u regionu. Za Markovića, ovo je potez koji je Vučić iskoristio u svoju korist, često ne obazirući se na posljedice po susjedne države.
Za Crnu Goru, Marković je naveo da se situacija pogoršava, jer je vlast u zemlji potpuno paralizirana u pokušajima da iznese funkcionalnu i demokratsku politiku. Nesposobnost da se formira vlast u gradovima poput Budve i Kotora, u kombinaciji s političkom krizom u Parlamentu, pokazuje ozbiljan nedostatak političkog konsenzusa i vođenja države. Marković tvrdi da je aktuelna vlast izgubila legitimitet i da je politička stabilnost postala ozbiljno ugrožena.
U zaključku, bivši premijer je iznio teške optužbe na račun političkog kursa koji je Zapad nametnuo prema Balkanu, smatrajući da je on samo dodatno ojačao poziciju Vučića, dok su zemlje poput Crne Gore i BiH pretrpjele posljedice njegove politike. Marković također naglašava da bi Crna Gora mogla postati samo neposredni susjed u širem okruženju, dok bi Srbija nastavila oblikovati ključne političke smjerove u regiji. Za Markovića, trenutna situacija predstavlja ozbiljan izazov za budućnost Balkana, ali i poziv na političku transformaciju kako bi se spriječio daljnji povratak u prošlost.
Na kraju, Marković je upozorio da ako Crna Gora i druge zemlje u regionu ne prepoznaju ozbiljnost trenutne situacije, mogao bi nastati novi politički poredak koji neće odgovarati interesima balkanskih naroda. On smatra da će se, ukoliko se nastavi sa prosirivanjem srpske političke sfere utjecaja, region suočiti s novim problemima u pogledu međunarodnih odnosa i unutrašnjih stabilnosti. Marković vjeruje da je od presudne važnosti da zapadni partneri ponovo preispitaju svoje stavove prema Balkanu i osiguraju balansiraniji pristup koji ne favorizira samo jedne strane. Bez takve promjene, dodaje on, Crna Gora bi mogla postati potpuno politički i kulturno priklonjena interesima susjedne Srbije, čime bi se ugrozila njena suverenost i evropska perspektiva.
