U posljednjem razvoju događaja u Bosni i Hercegovini, Republika Srpska je odlučila poduzeti pravne korake protiv Christiana Schmidta, visokog predstavnika međunarodne zajednice za BiH. Nenad Stevandić, predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, najavio je podizanje tužbe protiv Schmidta pred sudom u Strazburu, tvrdeći kako Schmidt nema legitimitet za obnašanje funkcije koju trenutno vrši. Stevandić je ponovio svoju tvrdnju da Schmidt nije imenovan od strane Vijeća sigurnosti UN-a, što prema njegovim riječima čini njegovu poziciju nezakonitom.
Stevandić je detaljno objasnio kako se trenutno vodi spor u Bundestagu vezano za Schmidta, naglašavajući da RS još uvijek nije dobila jasan dokaz da je Schmidt legitimni diplomata UN-a. Naglasio je da iako situacija u BiH može izgledati kao da je pod kontrolom određenih političkih snaga, Republika Srpska i dalje uspješno vodi ozbiljan pravni i politički angažman na međunarodnoj sceni. On je, međutim, bio jasan da će se cijeli proces nastaviti kroz njemačke sudove prije nego što bude podnijet tužbeni zahtjev u Strazburu.
Kada su ga pitali hoće li tužba biti usmjerena protiv Schmidta zbog njegovih poteza u BiH, Stevandić je odgovorio kako će pravni postupak biti pokrenut zbog Schmidtove odluke da donese zakone bez odobrenja Vijeća sigurnosti UN-a. Prema njegovim riječima, ovakve akcije Schmidtove samo dodatno kompliciraju put BiH prema EU, jer nijedna zemlja ne može postati članica EU ako se u njenoj unutrašnjoj politici uplitanje izvana, poput imena stranih diplomata koji nameću zakone, smatra legalnim.
Stevandić je istaknuo da iako se političke elite u Sarajevu možda raduju trenutnim dešavanjima i potpori koju Schmidt uživa, to samo pokazuje nedostatak državotvorne svijesti i nesvjesnost prema dugoročnim političkim procesima. On je istakao da se radovanje određenih političkih figura u BiH može tumačiti kao nesposobnost za razumijevanje dubokih političkih i pravnih posljedica koje bi mogla donijeti Schmidtova uloga u zemlji.
U kontekstu međunarodnih reakcija, Stevandić je također spomenuo ministricu vanjskih poslova Njemačke, Annalenu Baerbock, koja se već izjasnila u korist Schmidtove pozicije, navodeći da je stav PIC-a dovoljan za njegovu legitimaciju. Međutim, Stevandić nije prihvatio ovaj argument, naglašavajući kako Republika Srpska nije nemoćna i da će, uz prikupljanje potrebnih dokaza i podnošenje žalbi, nastaviti s pravnim postupcima. On je podsjetio da će konačni cilj biti pokretanje tužbe u Strazburu, a cijeli proces će trajati određeno vrijeme.
Ovaj politički razvoj nije prošao nezapaženo ni kod drugih organizacija i udruženja u BiH. Pokret majke enklava Srebrenica i Žepa, na primjer, pozvao je domaće i međunarodne institucije, uključujući OSCE, OHR, Evropsku komisiju i Tužilaštvo BiH, da reaguju na Stevandićevo političko djelovanje. Oni su istaknuli njegovu odgovornost u vezi s progonima nesrpskog stanovništva tijekom rata, te ga označili kao ključnog aktera u organiziranju neustavnog obilježavanja 9. januara, koji je za mnoge u BiH sporan i kontraverzan datum.
Ovaj pravni i politički sukob pokazuje duboke podjele unutar BiH, gdje se međunarodna uloga i ingerencije visokog predstavnika susreću s jakim otporom i sumnjama u legalnost tih odluka od strane Republike Srpske. Stevandićeve izjave pokazuju jasno protivljenje trenutnom stanju i želju da se pravnim putem ospori legitimitet onih koji donose odluke u zemlji bez potvrde međunarodnih institucija, kao što je slučaj s Schmidtovim imenovanjem.
S obzirom na kompleksnost situacije, Republika Srpska nastavlja svoju borbu za priznavanje prava na političko odlučivanje unutar BiH, dok će međunarodna zajednica, s druge strane, vjerojatno nastaviti s pokušajem očuvanja stabilnosti u zemlji. Konačan ishod ovog pravnog postupka mogao bi značajno utjecati na budući politički pejzaž BiH i odnose između Republike Srpske i međunarodnih faktora u zemlji.
Tijekom cijelog ovog pravnog i političkog procesa, neizvjesnost i napetost između Republike Srpske i međunarodne zajednice ne prestaju rasti. Na jednoj strani imamo Schmidta, koji nastoji održati stabilnost i provedbu određenih reformi u BiH, dok s druge strane Republika Srpska traži način da dokaže svoju suverenost i zaštitu svojih političkih interesa. Ovaj konflikt također odražava šire političke tenzije u BiH, gdje je teško postići konsenzus između različitih etničkih i političkih zajednica. Odluke koje donosi međunarodna zajednica često nisu prihvaćene u svim dijelovima zemlje, što dovodi do dodatnih podjela. Dok Stevandić i političke elite Republike Srpske vide Schmidtove odluke kao prijetnju svom političkom položaju i integritetu, međunarodna zajednica nastoji očuvati unutrašnju stabilnost BiH. Iz svega ovoga postaje jasno da će pravi izazov biti usklađivanje interesa unutar BiH, kao i međusobno priznavanje prava svih njezinih naroda na političko odlučivanje, uz očuvanje stabilnosti koja je ključna za budućnost zemlje.
