Mladi pjevač iz Tešnja, Nermin Handžić, izazvao je buru reakcija na društvenim mrežama nakon što je objavio fotografiju novogodišnje jelke. Iako je fotografija bila zapravo samo prikazivanje običaja koji je postao rutina u njegovoj obitelji, mnogi su ga prozvali zbog toga, smatrajući da se time udaljava od tradicionalnih muslimanskih vrijednosti. U ovom kontekstu, neki njegovi pratitelji iznosili su mišljenje da bi muslimani trebali izbjegavati kititi jelku jer je to, prema njihovim riječima, preuzimanje tuđih običaja i u suprotnosti s njihovim vlastitim vjerovanjima.
Komentari su bili podijeljeni – dok su neki smatrali da je kititi jelku uobičajen običaj koji nije štetan, drugi su osudili Handžića zbog toga, smatrajući da bi trebao poštovati islam i držati se tradicije. Među osudama, često se čulo mišljenje da bi ljudi trebali zadržati vlastite običaje i da je kititi jelku neprihvatljivo jer se to smatra djelomičnim odstupanjem od vjerskih vrijednosti. S druge strane, mnogi su stali u obranu pjevača, govoreći da je jelka samo ukras koji nema nikakvu negativnu konotaciju u kontekstu vjerskih uvjerenja.
Nermin Handžić je odlučio odgovoriti na ove kritike putem video poruke, u kojoj je objasnio da se kititi jelku u njegovoj obitelji prakticira doprinosom obiteljskih tradicija. Kako je istaknuo, on je od malih nogu zajedno s roditeljima i rodbinom kitio jelku, te se nikada nije osjećao u konfliktu s vlastitim vjerovanjima. Za njega, to je jednostavno obiteljski običaj i ništa više od toga. Handžić je napomenuo da je, poput mnogih drugih, uživao u novogodišnjim paketićima, što je bio dio obiteljske tradicije, te je istaknuo da bi svatko trebao biti slobodan da odabere kako će obilježiti svoje praznike, bez straha od socijalnih kritika.
Reakcije su nastavile pristizati, a među njima je bilo i onih koji su izrazili poštovanje prema Handžiću, smatrajući da je njegov odgovor smiren i racionalan. S druge strane, brojni komentatori su tvrdili da bi mladi pjevač trebao biti oprezniji s javnim objavama, jer bi njegovo ponašanje moglo biti shvaćeno kao nepoštivanje vjerskih normi. Za mnoge, to pitanje nije bilo samo o jelki, već o prepoznavanju granica između vjerske tradicije i kulturnih običaja.
Iako je pjevač bio izložen negativnim komentarima, nije se povukao pred kritikama, što je izazvalo dodatne pohvale od strane njegovih pristaša koji su smatrali da su takvi običaji poput kitnje jelke u obitelji važan simbol zajedništva i ljubavi prema obitelji, bez obzira na vjerska uvjerenja. Sa druge strane, to pitanje može otvoriti široku raspravu o tome kako treba balansirati osobne slobode i poštivanje kulturnih tradicija, te koliko u stvarima poput ovih ima mjesta za individualne odluke unutar šire društvene zajednice.
Zaključno, Nermin Handžić je postavio pitanje koliko je važno slijediti vlastite običaje i tradicije, ali i koliko su takve odluke uvijek podložne kritikama i osudama od strane drugih. U društvu koje se brzo mijenja i gdje je svaki pojedinac pod povećalom javnosti, čin poput kitnja jelke mogao bi izgledati kao mala, ali snažna poruka o tome koliko su osobne slobode i običaji važni za svakog pojedinca.
U svom odgovoru na kritike, Nermin Handžić također je ukazao na važnost tolerancije i poštovanja raznih običaja unutar zajednice. Prema njegovim riječima, različitost običaja ne bi trebala biti razlog za nesuglasice ili podjele, već prilika da se razumijemo i prihvatimo u svojoj punoj različitosti. On smatra da bi se trebali fokusirati na pozitivne aspekte tradicija, koji mogu objediniti ljude, a ne stvarati razdor zbog sitnih nesuglasica oko običaja poput kitnje jelke. Ovaj stav odražava želju da se izbjegnu socijalni konflikti i da se u zajednici stvori prostor za slobodu izbora, gdje svatko može njegovati svoje običaje bez straha od osude.
Iako je Handžić u svom odgovoru nastojao očuvati smirenost i argumentirati svoj stav, činjenica da se tema kitnje jelke uspjela pretvoriti u predmet društvene rasprave ukazuje na dublji problem unutar bosanskohercegovačkog društva. Naime, mnogi ljudi i dalje žive pod utjecajem predrasuda i stereotipa, gdje se često u ime tradicije ili vjere nameću rigidna pravila ponašanja. Handžićeva obrana pokazuje kako individualna sloboda i poštovanje tuđih uvjerenja mogu postati ključni faktori u stvaranju društva koje cijeni različitost i u kojem ljudi imaju pravo na osobne izbore bez bojazni od etičkih ili vjerskih pritisaka. Ova situacija pokazuje koliko je važno otvoreno i bez straha razgovarati o pitanjima koja mogu biti kontoversijalna, ali koja nas istovremeno mogu približiti i učiniti zajednicu snažnijom.
