Razmatranje neradne nedjelje kao zakonskog rješenja u Bosni i Hercegovini otvorilo je niz pitanja koja dotiču različite aspekte društva, vjere i prava radnika. Efendija Muhamed Velić iznio je svoje viđenje ovog pitanja, naglašavajući kako zakonska regulativa neradne nedjelje donosi i niz izazova, posebno za muslimanske vjernike. Ovo pitanje nije samo stvar radnih odnosa, već i dubljeg razumijevanja vjerskih prava i ravnoteže između različitih zajednica u zemlji.
Uvođenje neradne nedjelje i njeni efekti
Nedjelja kao neradni dan odavno je praksa u pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine, posebno u sredinama gdje većinsku vlast čini Hrvatska demokratska zajednica (HDZ). Efendija Velić napominje da je ova praksa rezultat zalaganja katoličke zajednice, koja je osigurala zakonsku zaštitu svojih vjerskih prava kroz ugovor sa državom. Katolička crkva, kao i Srpska pravoslavna crkva, imaju formalizirane odnose sa državom, što omogućava nesmetano prakticiranje vjere.
Međutim, uvođenje neradne nedjelje donosi poteškoće radnicima muslimanske vjeroispovijesti. Njihova mogućnost da iskoriste slobodan dan za vjerske obaveze, poput džuma-namaza petkom, sada je znatno ograničena. Nedostatak ugovora između Islamske zajednice i države dodatno otežava situaciju, jer muslimanski vjernici nemaju pravni okvir koji bi im omogućio jednaka prava kao ostalim vjerskim zajednicama.
Posljedice za muslimanske radnike
Efendija Velić posebno ističe problem radnika koji su ranije mogli uzeti slobodan dan petkom, što im je omogućavalo da obave džuma-namaz u miru. Sada, s obzirom na obavezni neradni dan nedjeljom, ova fleksibilnost je izgubljena. Radnici koji su vezani za određeno radno vrijeme često se suočavaju sa sljedećim izazovima:
- Ograničeno vrijeme za džumu: Poslodavci omogućavaju pauzu od 30 do 45 minuta, što je često nedovoljno za kompletno obavljanje hutbe i namaza.
- Pritisak na imame: Vjerski službenici su primorani skratiti hutbu na svega desetak minuta kako bi se prilagodili vremenskim ograničenjima radnika.
- Ograničenje slobodnog dana: Radnici više nemaju mogućnost biranja kliznog slobodnog dana, što im onemogućava slobodno planiranje petka za vjerske i porodične aktivnosti.
Ovakvi uvjeti stvaraju osjećaj nejednakosti među muslimanskim radnicima, jer zakon ne prepoznaje njihove specifične potrebe. Uz to, ovaj zakon indirektno postavlja veće prepreke za prakticiranje islama u svakodnevnom životu.
Šira perspektiva problema
Efendija Velić napominje da ovaj problem nije samo pitanje radnih prava, već i odraz nedostatka institucionalne podrške muslimanima u Bosni i Hercegovini. Islamska zajednica još uvijek nije formalizirala svoj ugovor sa državom, što se ogleda u nedostatku pravnog okvira za ostvarivanje vjerskih prava. Ovo je jasan primjer kako politička i pravna neujednačenost može stvoriti nejednake uvjete za različite vjerske zajednice.
Uz to, argument da je neradna nedjelja evropska norma često se koristi kao opravdanje za ovu praksu. Međutim, Velić podsjeća da Bosna i Hercegovina, iako dio Evrope, ima značajnu muslimansku populaciju koja ima specifične vjerske potrebe. On ističe da slobodno tržište podrazumijeva i fleksibilnost radnog vremena, koja bi omogućila veću inkluzivnost za sve vjerske zajednice.
Zaključne misli
Uvođenje zakona o neradnoj nedjelji otvara niz pitanja o ravnoteži između prava radnika, ekonomskih interesa i vjerskih sloboda. Iako je ovaj zakon pozitivno prihvaćen među katoličkom populacijom, njegovi efekti na muslimanske radnike jasno ukazuju na potrebu za većom osjetljivošću prema različitim vjerskim zajednicama.
Rješenje ovog problema leži u formalizaciji odnosa između Islamske zajednice i države, što bi omogućilo jednaka prava svim vjernicima. Također, potrebna je fleksibilnija regulativa radnog vremena koja bi uzela u obzir specifične potrebe muslimanskih radnika. Na kraju, efendija Velić podsjeća da je ravnopravnost svih zajednica temelj svakog modernog društva i da se ona mora očitovati u zakonima i praksi.
