Ruski predsjednik Vladimir Putin nedavno je odobrio ažuriranu verziju nuklearne doktrine Ruske Federacije, kojom se preciziraju ključni principi državne politike u oblasti nuklearnog odvraćanja. Ova izmijenjena doktrina dolazi kao odgovor na nove globalne sigurnosne izazove, uključujući pojavu novih vojnih prijetnji. Nuklearno oružje se i dalje smatra krajnjom opcijom, ali ažurirani dokument uvodi dodatne smjernice i proširuje kategorije situacija koje mogu zahtijevati nuklearni odgovor.
Osnovne odredbe nove doktrine
Nova nuklearna doktrina potvrđuje defanzivnu prirodu ruske politike kada je riječ o nuklearnom oružju. Međutim, naglašava se i prilagodljivost ovih principa u skladu s promjenama u sigurnosnim izazovima. Nuklearno oružje se vidi kao sredstvo odvraćanja, čija bi upotreba bila ekstremna i isključivo posljednje rješenje. Dokument postavlja sljedeće ključne odredbe:
- Odvraćanje potencijalnog neprijatelja – Glavni cilj politike je sprječavanje agresije na Rusiju i njene saveznike.
- Upotreba nuklearnog oružja – Dozvoljena je u slučaju:
- Kritične prijetnje teritorijalnom integritetu Rusije ili Bjelorusije.
- Agresije nenuklearne države uz podršku nuklearne sile.
- Upotrebe oružja za masovno uništenje protiv Rusije ili njenih saveznika.
- Odgovornost vojnih saveza – Agresija bilo koje države iz vojne koalicije na Rusiju ili njene saveznike smatra se agresijom cijele koalicije.
Proširenje liste prijetnji
Prema novoj doktrini, Rusija je proširila listu država i vojnih saveza koji spadaju pod koncept nuklearnog odvraćanja. Također je definisano da napadi konvencionalnim oružjem, ukoliko ozbiljno ugroze suverenitet Rusije ili Bjelorusije, mogu izazvati nuklearni odgovor. Time se doktrina prilagođava modernim prijetnjama koje uključuju sofisticirane napade i globalne vojne saveze.
Glavni principi politike
Ruski dokument o nuklearnom odvraćanju postavlja nekoliko ključnih principa koji su strateški važni za razumijevanje državne politike:
- Prilagodljivost prijetnjama – Nuklearno odvraćanje je dinamično i usklađeno s vojnim opasnostima.
- Neizvjesnost za protivnika – Namjera je stvoriti nesigurnost kod potencijalnog agresora u vezi s razmjerom i mjestom upotrebe nuklearnog oružja.
- Odmazda kao upozorenje – Glavni cilj je osigurati da potencijalni protivnik razumije neizbježnost odmazde.
- Održavanje stalne spremnosti – Dio nuklearnih snaga mora biti u stalnoj pripravnosti za upotrebu.
Ova nova doktrina jasno pokazuje da je nuklearno odvraćanje prioritetni aspekt ruske sigurnosne politike. Njegova svrha nije samo zaštita teritorijalnog integriteta, već i očuvanje ruskih interesa pod uvjetima koji su prihvatljivi za Moskvu.
Geopolitički kontekst i odgovor na vanjske izazove
Ažuriranje doktrine dolazi u trenutku kada međunarodni odnosi postaju sve složeniji. Pojava novih sigurnosnih izazova, uključujući izvještaje o američkoj podršci Ukrajini za korištenje projektila protiv ruskih ciljeva, dodatno naglašava potrebu za preciznijim definiranjem uvjeta za nuklearni odgovor.
Dokument ne samo da odgovara na trenutne prijetnje, već postavlja okvir za dugoročno djelovanje u nepredvidivom geopolitičkom okruženju. Time Rusija želi osigurati, kako se navodi, prekid neprijateljstava pod uslovima koji su prihvatljivi za nju.
Zaključak
Nova verzija nuklearne doktrine Ruske Federacije precizira okolnosti pod kojima bi mogla biti korištena nuklearna sila, šireći uvjete za njenu upotrebu i jasno definirajući odgovornost vojnih saveza. Iako je politika formalno defanzivna, jasno je da se radi o strategiji odvraćanja koja ima za cilj osigurati sigurnost Rusije i njenih saveznika u svijetu sve većih prijetnji. Ovaj dokument ukazuje na ozbiljnu namjeru Rusije da očuva svoj suverenitet i geopolitičku stabilnost, koristeći nuklearni arsenal kao ključni alat odvraćanja.
