Hafiz Ismet-ef. Spahić, nekadašnji zamjenik reisul-uleme, ugledni profesor Gazi Husrev-begove medrese i dugogodišnji hatib u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu. Bio je veliki alim i čovjek posvećen služenju Islamskoj zajednici i svom narodu, ostavivši dubok trag kroz svoj rad i predanost vjeri.
Njegov život obilježila je strašna porodična tragedija tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, kada su 23. avgusta 1992. godine njegove tri kćerke, Almasa, Mahira i Meliha, i sedmogodišnja unuka Esma poginule u napadu granatom na Baščaršiji. Tada je ubijeno osam civila, a među stradalima su, osim članova njegove porodice, bili i Dženan Aljević, Mahir Ferhatović, Tarik Harba i Ismet Suljić.
Na dženazi svojih kćerki i unuke hafiz Spahić izgovorio je riječi koje su ostale duboko urezane u pamćenje svih prisutnih: “Allah dž.š. mene kuša… Pa evo hafize, vidi kako je dati krv šehida i elhamdulillah, hvala Allahu da sam ovo dočekao, da nisam dočekao crn obraz.”
Hafiz Spahić je godinama govorio o svom iskušenju s nevjerovatnom snagom vjere i smirenošću, smatrajući ga znakom da je drag Allahu. Iako ga je to iskušenje duboko pogodilo, njegov duhovni kontakt s djecom nikada nije prestao. Često je govorio o vjeri kao izvoru snage i nade za ponovni susret u Džennetu: “Kad čovjek ima vjeru u srcu, svjestan je da ovaj dunjalučki rastanak mora doći. I da ćemo se, ako Bog da, kao iskreni vjernici ponovo sresti u Džennetu.”
Hafiz Ismet-ef. Spahić ostat će upamćen po svojoj nepokolebljivoj vjeri i primjeru hrabrosti i odanosti, koja je inspiracija mnogima prenosi hayat
On je svoje kćeri i unuku lično spustio u mezare. Ostat će upamćen njegovo govor na dženazi kada je kazao da njega Allah dž.š. kuša.
– Pa evo hafize vidi kako je dati krv šehida i elhamdulillah, hvala Allahu da sam ovo dočekao, da nisam dočekao crn obraz – rekao je tada hafiz Spahić.
O svom iskušenju govorio je i godinama poslije.
– Moje iskušenje bilo je znak da sam drag Allahu. Ja sam, fizički gledano, to iskušenje lahko prebrodio. A duhom smislu ja sam uvijek bio vezan za moju djecu. Ja se i danas sjećam njih, vezan sam za njih. Uvijek smo u duhovnom kontaktu. Kada čovjek ima vjeru u svome srcu, onda je svjestan da ovaj dunjalučki rastanak mora da dođe, danas ili sutra. I da ćemo se ako Bog da, ako budemo iskreni vjernici, ponovo susresti u Dženetu – rekao je jednom prilikom.
