Zumra Atanović, jedna od srebreničkih majki, preminula je ostavljajući iza sebe priču o ogromnoj boli i gubitku koji su obilježili njen život. Memorijalni centar Srebrenica – Potočari objavio je vijest o njenoj smrti, naglašavajući da je bila jedna od mnogih majki koje su izgubile sinove u genocidu počinjenom u Srebrenici tokom jula 1995. godine. Zumra je živjela s tugom koju je nosila od 1993. godine, kada je posljednji put vidjela svoje sinove – Sedina, Ramiza i Ibrahima – prije nego što je deportovana iz Srebrenice u Tuzlu.
Zumrina patnja nije jenjavala kroz godine. Prije nego što su njeni sinovi nasilno odvedeni, njen najstariji sin, Sedin, poslao joj je pismo koje je čuvala u sjećanju, ali je, nažalost, izgubila njegov fizički trag. U jednom od obraćanja, Zumra se prisjećala njegovih posljednjih riječi, napisanih s teškom slutnjom: „Mama, ovo je i prvo i vjerovatno posljednje pismo koje ti pišem.“ Ovo pismo ostalo je u njenom srcu kao bolan podsjetnik na tragediju, i nije ga mogla prežaliti.
Kada su je pitali za želje, Zumra je uvijek govorila: „Samo da opet vidim sinove.“ Njen život bio je ispunjen čežnjom i nadom da će se ponovo susresti s djecom, čak i u vječnosti. Danas će Zumra biti ukopana u Raincima kod Kalesije, na mezarju gdje su njeni sinovi pronašli smiraj nakon što su njihovi posmrtni ostaci pronađeni i identificirani iz masovnih grobnica.
Memorijalni centar Srebrenica – Potočari izražava vjeru da će Zumra sada, u miru i vječnosti, ponovo biti sa svojom djecom. Tim riječima, oprostili su se od žene čiji je život bio obilježen neizrecivom boli, dok su završne riječi bile ispunjene molitvom za njenu plemenitu dušu: „Neka je vječni rahmet njenoj plemenitoj duši.“ prenosi hayat
