Dženan Imamović iz Donje Jablanice doživio je nezamisliv gubitak kada su bujične poplave odnijele devet članova njegove porodice. Ovaj tragični događaj ostavio je dubok trag na njegov život, no unatoč teškoj sudbini, pronašao je snagu da ispriča šta se dogodilo tokom strašne noći kada je priroda odnijela živote njegovih najmilijih.
Njegova kuća nalazi se u neposrednoj blizini bratove kuće, ali, nažalost, bratova porodica nije preživjela. Dženan se prisjetio trenutaka prije tragedije, pokušavajući opisati nevjerovatne događaje koji su se odigrali. „Ne znam šta bih rekao. Tutanj, blato, nenormalna grmljavina, pas laje. Moja mala Amina ustaje i kaže mi: ‘Babo, voda je neobično velika,’” započeo je Dženan, prisjećajući se trenutka kada su shvatili da je situacija kritična.
On je odmah pogledao kroz prozor i ugledao blato koje je počelo ulaziti u predsoblje njihove kuće. Tada je shvatio da je to kraj. „Zvanično, tada sve prestaje. Počinjemo bježati,” dodao je. Srećom, u kući su imali merdevine, što im je omogućilo da pobjegnu kroz prozor. Njegova supruga primijetila je da više ne vidi bratovu kuću i rekla mu: „Nema Redžine kuće,” na šta je on, u šoku, odgovorio: „Šta nema?”
U tim trenucima situacija se činila kao noćna mora iz koje se nisu mogli probuditi. Komšija im je došao u pomoć, dok je nevrijeme sijevalo munjama. „Izvlačimo se ispod žice, bježimo. Ja se zadnji izvlačim i u tom trenutku, kroz cik munje, vidim da je zvanično sve nestalo,” prisjetio se Dženan, opisujući kako su u trenutku munje shvatili da je sve otišlo niz vodu – kuće, životi, sve što su imali.
Dženan je kazao da kiša koja je padala nije izgledala prirodno. „Nije to bilo kao da pada kiša, nego kao da je neko upalio hidrant,” opisao je Dženan, pokušavajući dočarati snagu i brzinu kojom je voda prodrla u njihove domove. U tom trenutku, kako kaže, nije razmišljao o mogućim žrtvama. „Još uvijek čovjek ne razmišlja da je neko poginuo,” kazao je, ali vrlo brzo čuo je jauke i dozivanje u pomoć. „Odjednom jauci, dozivanje, ‘upomoć, upomoć,’ komšija Senad Tufek i ja pokušavamo pomoći,” prisjetio se.
U tom haosu i pokušajima da spasi živote, Dženan je ipak uspio pronaći svoju tetku i tetka, žive, što je bila jedna od rijetkih svijetlih tačaka u toj noći. „Našli smo tetku i tetka, žive, srećom,” rekao je, osvrnuvši se na mali trenutak radosti u inače tmurnoj situaciji.
Ipak, tragedija je odnijela mnogo više. Dženan je sa tugom ispričao da je izgubio brata, sestru, zeta, sestrića i njegovu suprugu. „Izgubio sam brata, sestru, zeta, sestrića i njegovu ženu,” kazao je, duboko pogođen gubicima koji su mu zauvijek promijenili život. No, kroz sve te gubitke, ostala je jedna svijetla tačka – njegov Edi koji je preživio. „Svijetla tačka je naš Edi, koji je ostao živ,” zaključio je Dženan, izražavajući osjećaj zahvalnosti što je barem jedan član porodice preživio tu stravičnu noć.
Dženanova priča svjedoči o ogromnim gubicima koje su donijele bujične poplave, ali i o nevjerovatnoj snazi ljudskog duha u trenucima nezamislivih tragedija. Iako je izgubio gotovo cijelu porodicu, Dženan je smogao hrabrost da podijeli svoje iskustvo, podsjećajući sve nas na razornu moć prirode, ali i na važnost ljubavi, zajedništva i nade u najtežim trenucima prenosi avaz.ba
