Danas je Jablanica bila obavijena tugom dok su se hiljade građana okupile na kolektivnoj dženazi-namazu, gdje je obavljen ukop 19 žrtava stravičnih poplava koje su pogodile Bosnu i Hercegovinu u noći s 3. na 4. oktobar. Ova tragedija je ostavila neizbrisiv trag u srcima onih koji su izgubili svoje najmilije, a posebno u porodicama stradalih.
Harem “Jasen” u Jablanici bio je ispunjen tužnim licima i skrivenim suzama. Brojne porodice okupile su se da odaju počast svojim voljenima, pored tabuta, izražavajući tugu na različite načine: neko je plakao, neko se molio, a neki su samo stajali u tišini, preplavljeni emocijama. Ova kolektivna bol je bila snažna, a svi prisutni su osjećali težinu gubitka koji je zadesio njihove zajednice.
Posebno emotivna scena bila je susret Kenana Velića, brata Adele Tufek, koja je među žrtvama. Njegov glas je odražavao duboku patnju i bol: “Kad sam saznao da je dječak živ, Allah mi je dao snagu.” Kenan je bio zatečen dok je dodirivao tabute svojih najmilijih. Supružnici Adela i Vedad Tufek, zajedno sa svojim svekarom i svekrvom, Hivzijom i Sabahetom Tufek, stradali su te kobne noći, a jedini preživjeli iz ove porodice je njihov sin, Adi.
Kenan je, dok se suočava s gubitkom, istakao: “Kako čovjek može sve podnijeti u ovom stanju, ali ja sam dobro. Sad mi je samo briga za dječaka.” Njegova briga za mladog Edi Tufeka, sestrića koji se oporavlja, govori o snazi i izdržljivosti koje su potrebne u ovim teškim vremenima. Kenan se zahvaljuje ljudima iz Mostara koji su mu pružili podršku u najtežim trenucima, naglašavajući da je vijest o Ediovom preživljavanju bila izvor njegove snage.
Ova tragedija nije samo osobna drama za porodicu Tufek, već i za cijelu zajednicu Jablanice, koja se okupila da odaje počast svim žrtvama. U ovakvim trenucima, ljudi se okupljaju kako bi podržali jedni druge, dijeleći tugu i pružajući utjehu. Ovaj gubitak je podsjetnik na krhkost života i važnost zajedništva.
Ulice Jablanice su ispunjene tišinom, a svaka suza koja je prolivena danas nosi sa sobom težinu izgubljenih snova i planova. Mnogi su prisutni razmišljali o svojim najmilijima, osjećajući duboku povezanost sa stradalima i njihovim porodicama. Ova situacija je izazvala osjećaj solidarnosti među građanima, koji su svjesni da su i sami dio jedne šire porodice koja dijeli bol i patnju.
Svi prisutni su se složili da je važno očuvati uspomenu na žrtve poplava i da se nastavi s pružanjem podrške onima koji su preživjeli. Ovaj zajednički bol i tuga će, nadamo se, rezultirati jačom zajednicom koja će se zajedno boriti s posljedicama ove tragedije.
Na kraju, Jablanica će pamtiti svoje žrtve, a njihova sjećanja će živjeti u srcima onih koji su ostali. Ova tragedija je podsjetnik na važnost ljubavi, zajedništva i podrške u trenucima kada je to najpotrebnije. Edi Tufek, kao jedini preživjeli iz porodice Tufek, postaje simbol nade i otpornosti, dok se zajednica okuplja kako bi mu pružila ljubav i podršku u njegovom oporavku prenosi hayat
