Jedne noći, u jednom od islamskih centara, misionarka je držala predavanje o važnosti sadake. Njeno izlaganje bilo je ispunjeno nadahnućem, a okupljeni su odmah osjetili prisustvo Allahovog bereketa na skupu. Nakon što je prepoznala ovaj blagoslov, misionarka je odlučila pozvati prisutne da djeluju praktično i podrže jedan projekt koji je tada vodila. Primijetila je kako mnoge žene prilaze i doniraju ono što su imale – novac, nakit, vrijedne stvari. No, pažnju joj je posebno privukla jedna žena koja je nosila veliku zlatnu narukvicu optočenu dijamantima.
Kada je ta žena prišla i pružila joj narukvicu, misionarka je isprva odbila uzeti je, smatrajući da je previše vrijedna. Ipak, žena je bila uporna i na kraju je misionarka prihvatila narukvicu. Kasnije je otišla u zlatarnu kako bi procijenila vrijednost prikupljenog zlata, uključujući i tu skupocjenu narukvicu. Zlatar je rekao da će biti potrebno neko vrijeme kako bi skinuo dijamante i procijenio težinu zlata. Kada se vratila nekoliko sati kasnije, zlatnik je podijelio zlato na dvije hrpe – jednu sa svim prikupljenim zlatom, a drugu sa narukvicom. Primijetila je da nešto nije u redu.
Zlatar je otkrio kako je ispod dijamanata našao ljudsku kosu i nokte. Ovaj šokantan pronalazak potaknuo je misionarku da sazna više o vlasnici narukvice i njenoj prošlosti. Nekoliko tjedana kasnije, vratila se u isti islamski centar, gdje je ponovno srela tu ženu. Nakon predavanja, pristupila joj je i upitala o njenom stanju. Očekivano, žena je potvrdila kako se nakon te noći osjećala izuzetno olakšano i da su se desile mnoge pozitivne promjene u njenom životu.
Žena je ispričala nevjerojatnu priču o tome kako je posljednjih 16 godina u vlastitom domu živjela kao stranac. Sa svojim mužem nije imala blizak odnos, niti su se osamili za sve te godine. Međutim, nakon što je udijelila narukvicu kao sadaku, njen se život potpuno promijenio. Njen brak je procvjetao, a porodica je opet bila sretna. Narukvica, koju je donirala, bila je poklon od njene najbolje prijateljice prije mnogo godina.
Ova priča podsjeća na poznatu izreku: “Čuvaj se neprijatelja jednom, a prijatelja hiljadu puta.” Očigledno, prijateljica koja joj je poklonila narukvicu nije imala dobre namjere. Upravo je ovaj dar, prepun negativne energije, godinama bio izvor problema u njenom životu.
Dr. Abul Aziz Et Temimi pruža dodatnu mudrost o tome koliko je važno davati sadaku. On postavlja ključno pitanje: “Da li si danas udijelio sadaku?” Odgovor na ovo pitanje često je lijek za ljudsku dušu i štit protiv mnogih nevolja. Sadaka ne mora uvijek biti u obliku novca ili zlata. Postoji mnogo načina na koje možemo doprinositi i činiti dobro:
- Nahraniti Allahova stvorenja – ostaviti hranu u dvorištu za ptice ili ribama baciti mrvice hljeba.
- Briga o prirodi – zaliti biljke ispred kuće ili ostaviti šećer za mrave.
Čak i jednostavni gestovi poput osmijeha upućenog bratu ili sestri spadaju u sadaku. Ove male, svakodnevne radnje imaju veliku vrijednost u islamu i otvaraju mnoga vrata dobra.
Sadaka donosi brojne blagodati:
- Ulazak kroz džennetska vrata;
- Najbolje djelo koje čovjek može učiniti – nahraniti gladnog;
- Hlad na Sudnjem danu, kada drugog hlada neće biti;
- Zaštita od Allahove srdžbe i patnje u kaburu;
- Oproštaj grijeha;
- Čišćenje imetka i duše;
- Uzrok sreće i sigurnosti na ovom svijetu.
Sadaka također pomaže u primanju dove i pruža zaštitu od mnogih bolesti. Ona je ključ za sreću i mir, kako na ovom, tako i na budućem svijetu. Dr. Abul Aziz Et Temimi zaključuje da je sadaka ne samo čin ljubavi prema drugima, već i put ka duhovnom ispunjenju i Allahovom zadovoljstvu.
Ova priča nas podsjeća na moć sadake i njen utjecaj na naše živote. Kada dajemo od srca, Allah pruža olakšanje i blagoslove. Bilo da je to mali čin dobrote ili veća donacija, sve što se učini u ime Allaha vraća se mnogostruko, kako na ovom, tako i na onom svijetu.
