Popularni bosanskohercegovački glumac Enis Bešlagić poznat je po svojoj direktnosti i otvorenim stavovima, a njegova posljednja poruka izazvala je veliku pažnju i pozitivne reakcije. Bešlagić se nije ustručavao iskazati svoje mišljenje o društvenom problemu koji postaje sve prisutniji u Bosni i Hercegovini – negativnim reakcijama prema pokrivenim ženama. Njegove riječi su odjeknule snažno, posebno među onima koji osjećaju sve veću netrpeljivost prema ovom obliku izražavanja vjere i kulture.
Enis je u svom obraćanju jasno izrazio stav da nema smisla zašto bi pokrivene žene nekome smetale. “Kao pokrivene žene, pa dobro, šta ako je pokrivena?” pitao je retorički, ističući da se u ovakvim reakcijama krije fašizam. On otvoreno kritikuje one koji se protive pokrivanju, nazivajući ih licemjerima koji ne pokazuju isti nivo netrpeljivosti prema otkrivenim ženama. Bešlagić je naglasio: “Ne smeta meni što se neko otkrio, što pokazuje guove, sie, ali ovo je kao problem…”, aludirajući na dvostruke standarde u društvu.
U svojoj poruci, Enis je povezao pokrivanje ne samo s religijom, nego i s tradicijom, podsjećajući da su i bake i nane mnogih ljudi bile pokrivene. U jednom trenutku, on je napomenuo: “Pa dobro, i baka ti je pokrivena. I nana je pokrivena. I časna sestra je pokrivena.” Time je htio ukazati da nošenje marame ili pokrivala nije nužno povezano samo s vjerom, već često s običajima i kulturom. Ističe da je to ponekad pitanje mode ili tradicije, a ne uvijek religijski čin. “To je nekad pitanje tradicije i oblačenja i kulture, ne mora imati konotaciju vjere. I često nema veze sa vjerom.”
Bešlagić je nastavio svoju poruku upoređujući običaje drugih kultura s bosanskim, naglašavajući da se različitosti trebaju poštovati. Koristio je primjer Kineza koji jede štapićima, pojašnjavajući da je to dio njihove tradicije. “Evo sad dođeš kod braće Kineza pa mu kažeš hajd ustani sa poda i uzmi kašiku i viljušku, jedi fino`. On uzme kašiku i viljušku kad ode negdje, ali u njegovoj tradiciji on jede tako. To je nešto što treba poštovati.” Ovim primjerom želio je ukazati na važnost poštovanja različitosti, te da ne bismo trebali osuđivati druge samo zato što se ne ponašaju prema našim normama i očekivanjima.
Enis nije samo kritikovao društvo koje ne prihvata različitosti, već je otišao i korak dalje, kritikujući političke radikale koji su se infiltrirali u sve sfere društva, uključujući politiku, dok su se pritom uspješno prikrili iza kravata i finih odijela. “A da kretena ima, ima i vazda ih je bilo i vazda će ih biti,” izjavio je, aludirajući na to da su pravi problemi u društvu mnogo dublji od jednostavne netrpeljivosti prema pokrivenim ženama. Ovi “kreteni”, kako ih on naziva, ne nose očite oznake radikalizma, ali svojim djelovanjem nanose ogromnu štetu društvu. “A da su kreteni oni koji su se radikalizirali u politici, a ovamo su ušminkani u kravatama i nisu otkriveni.”
Bešlagić je takođe naglasio kako su upravo ti političari odgovorni za mnoge probleme u društvu, uključujući socijalnu nepravdu i loše životne uvjete. “Zbog njih naša djeca plaču. Zbog njih naša djeca nemaju alternativu, ne znaju koju školu da upišu.” Time je istaknuo da političke elite često zanemaruju osnovne potrebe građana, ostavljajući mlade generacije bez pravih mogućnosti za napredak.
Bešlagić je također ukazao na tešku situaciju s penzijama i socijalnom zaštitom, podsjećajući da mnogi roditelji ne dobijaju zaslužene penzije zbog korumpiranog sistema. “Zbog njih naši roditelji nemaju penziju.” Osim toga, ističe neadekvatan tretman veterana i boraca, naglašavajući da i “naši borci, vaši, hrvatski, muslimanski, srpski” pate zbog nepravde i nedostatka osnovnih prava. Borci koji su se borili za zemlju sada nemaju pristup adekvatnom liječenju niti dobijaju bilo kakvu podršku koju zaslužuju. “Nemaju adekvatan tretman, nemaju liječenja, nemaju ništa.”
U zaključku, Enisova poruka je bila oštra, jasna i veoma potrebna. On je nazvao fašistima one kojima smeta pokrivanje žena i hrabro stao u njihovu odbranu. Njegove riječi nisu bile samo apel za toleranciju i prihvatanje različitosti, već i ozbiljna kritika onih koji stvaraju duboke podjele u društvu. Bešlagić je pokazao da se ne boji iznijeti svoje mišljenje, čak i kada to znači suprotstaviti se mainstreamu, te je ostao dosljedan u svom stavu do kraja. Njegova poruka, zaključio je, nosi važnu poruku o pravdi, jednakosti i poštovanju prema svima, bez obzira na vjeru, kulturu ili tradiciju.
Na kraju, mnogi su njegovu poruku pozdravili kao hrabar i neophodan stav, koji je u današnje vrijeme itekako važan. Bravo majstore!, uzviknuli su mnogi u znak podrške Enisovoj hrabrosti da iznese ono što mnogi misle, ali se ne usuđuju reći.
