Dženad Džino, fotograf i planinar iz Jablanice, podijelio je na Facebooku izuzetno emotivnu priču o svom jutarnjem susretu s prijateljem u Donjoj Jablanici. Ovaj susret ostavio je dubok utisak na njega, a posebno ga je pogodilo to što, iako su preživjeli stravičnu noć kada je brdo srušilo selo, priča o pravim herojima te noći nije ispričana.
Džino započinje opisom susreta sa svojim prijateljem, kojeg je zatekao živog, ali s licem ispunjenim strahom, tugom i bolom. Bez riječi koje bi mu pružile utjehu, Džino je samo stajao i slušao dok mu prijatelj prepričava događaje kobne noći. Ovaj trenutak pokazuje koliko je teško razgovarati s nekim ko je preživio traumu, jer svaka riječ može donijeti još veću bol.
Njegov prijatelj opisao je noć kada je brdo krenulo prema selu, a kiša koja je padala oko 01:00 ujutro bila je toliko jaka da nije mogao zaspati. Iako je čuo kamenje koje se spušta kroz kanal pored kuće, to nije bio razlog za zabrinutost jer se slične situacije dešavaju u tim krajevima. Međutim, oko 02:00 čuo je stravičan zvuk i ugledao čitavo brdo kako se obrušava na njegovu kuću. Od straha je zavrisnuo i pao u nesvijest nakon što je vidio kako se blato i voda približavaju kućama njegovih komšija.
Probudivši se kasnije, zatekao je svog brata kako lopatom uklanja blato oko kuće. U prvom trenutku, zbunjen i dezorijentisan, mislio je da je snijeg prekrio selo, ali brat ga je odmah suočio s užasnom realnošću – oko njihove kuće nije bilo više kuća. Tek tada je postao svjestan razmjera katastrofe i počeo je povraćati od šoka. Nakon što je povratio snagu, krenuli su u spašavanje komšija, izvlačeći ih iz blata i ruševina.
U tom trenutku, Džinin prijatelj je zaplakao, govoreći da ga nije najviše pogodila tragedija koju je preživio, već činjenica da niko ne spominje tri hrabra čovjeka koja su te noći spasila cijeli komšiluk. Spomenuo je Zilhu, Kena i Geru, heroje koji su riskirali svoje živote kako bi pomogli drugima. Naročito je istakao Zilhu, koji je pred njegovim očima spasio deset ljudi, među kojima je bila i trudnica. Ipak, niko o njima nije govorio, niti su oni sami željeli pričati o svojim djelima.
U trenutku kada je ovo ispričano, tri čovjeka iz Donje Jablanice, koja su slušala njihov razgovor, potvrdila su svaku riječ kroz suze, hvaleći ove hrabre ljude. Ova trojica ljudi, nazvani “lavovi”, su Zilhad Bajramović, Nermin Begović Gera i Edin Japanac. Njihova djela, iako nevidljiva u javnosti, duboko su utkana u sjećanje svih onih koji su tu noć preživjeli zahvaljujući njihovoj hrabrosti.
Džino je, dirnut ovom pričom, odlučio javno zahvaliti ovim ljudima, ističući da su postupili onako kako ih je njihova porodica odgajala – da uvijek pomognu onima koji su u nevolji. Na kraju svoje objave, Džino je poželio da ovi hrabri ljudi žive još stotinu godina, uz zahvalnost za njihovu nesebičnost i herojstvo.
Kroz ovu priču, jasno se vidi koliko je tragedija te noći ostavila trag na one koji su je doživjeli, ali i koliko je važno da se prepoznaju oni koji su u teškim trenucima ustali i pomogli drugima. Ova trojica heroja nisu tražili priznanje, nisu se pojavili pred kamerama niti pričali o svojim djelima, ali njihova hrabrost je ostavila neizbrisiv trag u srcima svih koji su bili svjedoci te noći.
Heroji poput Zilhe, Kena i Gere podsjećaju nas na to da su u najtežim trenucima upravo oni koji se ne boje riskirati svoje živote za druge pravi primjeri ljudske hrabrosti i solidarnosti. Džinina objava je važan podsjetnik na te ljude i njihova nesebična djela, koja zaslužuju da budu prepoznata i cijenjena, čak i ako oni sami nikada ne traže priznanje za ono što su učinili prenosi pressmediabih
