Amra Jahić i njena obitelj suočili su se s nevjerojatnim izazovima i strahovima u Jablanici, Bosni i Hercegovini, kada su razorne poplave pogodile njihov dom. Ova mlada majka, zajedno sa svojim suprugom Semir-efendijom Jahićem i njihovim četverogodišnjim sinom, prošla je kroz užasne trenutke, boreći se za živote dok je voda nadirala u njihov dom smješten uz džamiju. Njen svjedok je bio i vatrogasac-spasilac Edin Drežnjak, koji je na dramatičan način opisao situaciju u kojoj su se našli.
Naime, Drežnjak je primio poziv od Amre Jahić, koja je očajnički vapila za pomoć: “Gavro, pomozi, Gavro, pomozi, voda je do tavana“. Njegovo svjedočenje dodatno oslikava koliko je situacija bila ozbiljna, napominjući da voda nije bila samo obična voda, već mješavina mulja, drveća i raznog otpada, što je činilo plivanje i bilo kakvu evakuaciju gotovo nemogućom. “Tu se ne može plivati,” istaknuo je Edin, što je nagovještavalo neizvjesnost njihovog spašavanja.
Amra Jahić je, u razgovoru s novinarima, podijelila svoju potresnu ispovijest za TRT Balkan, otkrivajući kako su ona i njen sin preživjeli strašne trenutke kada je voda prijetila da ih potpuno preplavi. Prisjećajući se tog trenutka, ispričala je kako je svom suprugu rekla: “Mama, mi moramo u roku od 10 minuta iskakati, nama pomoći više nema.” Tada su donijeli odluku da skoče kroz prozor i pokušaju spasiti živote.
Njihov četverogodišnji sin i ona uspjeli su doći do krova džamije, što je bio trenutak nade u toj strašnoj situaciji. Suprug Semir ef. Jahić prisjeća se tog trenutka, kazavši kako su imali sreće jer se, kako on kaže, “valjda dragi Bog poslao,” pojavio kompresor koji je i sada vidljiv na krovu džamije. Taj kompresor postao je ključan element u njihovom preživljavanju.
Međutim, iako su uspjeli stići do krova, situacija je postajala sve teža. Voda je ponovno počela nadirati, a Amra je pokušala osigurati svog sina tako što ga je stavila na kompresor, nadajući se da će na taj način uspjeti doći do obale. Nažalost, u jednom trenutku, njen sin je pao u vodu. Amra, očajnički boreći se, uspjela ga je zgrabiti jednom rukom, dok se drugom držala za kompresor. Bila je to borba za život. Drveće i daske plutali su oko njih, a Amra je mislila da neće uspjeti. Taj trenutak je opisala kao najstrašniji u njenom životu, jer je sve što je mogla misliti bilo: “Ako izgubim dijete, meni života nema. Ne mogu gledati kako gubim svoje dijete.”
Unatoč svemu, Amra i njen sin su uspjeli preživjeti. Njen suprug, Semir ef. Jahić, smatra je herojem zbog hrabrosti koju je pokazala u tim strašnim trenucima. “Mi smo svi nastojali njega izvući,” rekla je Amra, naglašavajući da je to bio kolektivni trud, a ne samo njena borba.
Amra i njen sin su konačno spašeni oko 06:15 ujutro, kada su ih pripadnici Gorske službe spašavanja uspjeli evakuirati na sigurnu površinu. Semir se prisjetio tih trenutaka sa zahvalnošću prema spasiocima, koji su dali sve od sebe kako bi ih sigurno izvukli iz tog pakla. Njihova borba protiv prirodne katastrofe završila je pobjedom, ali i dalje ostavlja dubok trag u njihovim životima.
Ova priča o preživljavanju Amre Jahić i njene obitelji nije samo osobna tragedija, već simbolizira stradanje brojnih obitelji pogođenih poplavama u Bosni i Hercegovini. Kao i mnogi drugi, oni su izgubili sve u tim poplavama, ali su uspjeli sačuvati ono najvažnije – svoje živote. Amrina hrabrost, majčinski instinkt i odlučnost da zaštiti svoje dijete čine ovu priču posebno dirljivom. U najtežim trenucima, kada je sve izgledalo izgubljeno, snaga volje i ljubavi prema sinu dala joj je dodatnu energiju da se bori do kraja.
Zaključujući svoju ispovijest, Amra ističe da se ne osjeća kao heroj, već kao majka koja je učinila ono što je morala kako bi spasila svoje dijete. Njen suprug, s druge strane, vidi njenu hrabrost kao primjer ne samo za njihovu obitelj, već i za sve one koji su pogođeni ovom katastrofom. Poplave koje su pogodile Jablanicu ostavile su trag na mnogim životima, a priča Jahićevih jedna je od mnogih koje svjedoče o snazi ljudskog duha u trenucima kada priroda pokaže svoju moć.
Iako su mnogi ostali bez svojih domova, priče o preživljavanju i spašavanju poput ove daju nadu da se, unatoč svim gubicima, život može nastaviti. Zajednica je pokazala solidarnost, a spasioci su još jednom dokazali koliko je važna njihova uloga u spašavanju ljudskih života prenosi presmmediabih
