Jedno od najčešće postavljanih pitanja u vezi s islamskom etikom i brakom jeste tema masturbacije unutar braka, posebno u slučajevima kada su supružnici privremeno fizički udaljeni. Pitanje koje se često postavlja jest: da li je samozadovoljavanje zabranjeno i u ovim situacijama ili postoje okolnosti pod kojima je dozvoljeno? Pitanje dolazi od jedne osobe koja se interesuje o stavu islama u slučaju kada su muž i žena udaljeni jedno od drugog zbog specifičnih okolnosti, poput života u različitim državama.
Na ovo pitanje odgovor se oslanja na učenjake i njihove podijeljene stavove o masturbaciji, gdje se većina islamskih pravnika drži stava da je samozadovoljavanje općenito zabranjeno. No, kako bi se ovo razumjelo u širem kontekstu, važno je znati da islam pridaje veliku važnost očuvanju čednosti, morala i intimnih odnosa između supružnika unutar braka.
Većina učenjaka koji se protive samozadovoljavanju u braku smatraju da je ova praksa zabranjena čak i kada su supružnici razdvojeni na duže vrijeme. Njihovo obrazloženje temelji se na vjerovanju da je samozadovoljavanje nepotreban čin u situacijama kada postoji zakonski dozvoljen način zadovoljavanja seksualnih potreba unutar braka. Drugim riječima, oni smatraju da odgađanje seksualnih aktivnosti dok se supružnici ponovo ne ujedine jača karakter i pobožnost, te pomaže supružnicima da se usmjere ka strpljenju i povjerenju.
Međutim, neki učenjaci priznaju da postoje izuzeci i situacije u kojima samozadovoljavanje može biti dozvoljeno. Takve situacije uključuju okolnosti kada se osoba boji da će zbog odsustva supružnika ili zbog drugih emocionalnih i fizičkih izazova upasti u zabranjene radnje, poput bluda ili drugih oblika harama. U tom kontekstu, masturbacija se može smatrati manjim zlom koje sprječava osobu da počini ozbiljniji grijeh. Ovaj stav zauzimaju učenjaci koji gledaju na nuždu kao glavni faktor koji može ublažiti zabranu, te je ključno da svaka osoba sama procijeni svoju situaciju i donese odluku u skladu s njenim ličnim izazovima i potrebama.
U ovakvim situacijama, ključna razlika između dozvoljenog i zabranjenog ponašanja leži u namjeri osobe. Ukoliko osoba samozadovoljavanje koristi kao sredstvo da izbjegne veći grijeh, onda se to može tretirati kao nužno zlo. Islam dopušta olakšavanje pod određenim uvjetima kada su iskušenja neizbježna i kada prijeti opasnost da osoba učini nešto još gore, poput upuštanja u vanbračne seksualne odnose ili druge radnje koje islam strogo zabranjuje.
S druge strane, postoje i učenjaci koji drže blaži stav prema ovoj temi, smatrajući da masturbacija sama po sebi nije grijeh kada je osoba u stanju fizičke udaljenosti od supružnika i kada nema druge mogućnosti da zadovolji svoje potrebe. Ovi učenjaci tvrde da, ukoliko se samozadovoljavanje praktikuje u privatnosti i bez dodatnih zlih namjera, to može biti dozvoljeno, pogotovo ako je to način da osoba sačuva svoj moral i spriječi veće iskušenje. No, oni i dalje naglašavaju da je najbolji način strpljenje i traženje Allahove pomoći u savladavanju tih izazova.
U zaključku, islamski učenjaci nisu jednoglasni po ovom pitanju, ali većina njih se slaže da je samozadovoljavanje nepoželjno ponašanje osim u ekstremnim slučajevima nužde. Osoba koja se suočava s ovim izazovom trebala bi procijeniti vlastitu situaciju i rizik od upadanja u veće grijehe. Važno je imati na umu da je islam religija koja nudi olakšanje u teškim okolnostima, ali također potiče na samodisciplinu i strpljenje. Svi supružnici bi trebali imati na umu moralne granice koje postavlja islam, te se uvijek truditi da očuvaju čednost i pobožnost, čak i u trenucima kada se suočavaju s udaljenošću ili drugim izazovima u braku.
Na kraju, Allah najbolje zna šta je ispravno za svakog pojedinca, a svaki vjernik treba težiti ka traženju Njegovog zadovoljstva u svim svojim djelima, bilo to kroz strpljenje, traženje savjeta od učenih, ili kroz činjenje dove. Islamski propisi su tu da usmjere svakog muslimana na pravi put, ali je uvijek važno razumjeti da se oni mogu primjenjivati s fleksibilnošću u posebnim situacijama.
