Priča Fazile Milanović iz Gornjeg Vakufa jedna je od onih teških životnih sudbina koje često ostaju nepoznate, a kojih je mnogo više nego što smo svjesni. Fazila je svoju priču podijelila pred kamerama popularne emisije „Ispuni mi želju“, otkrivši kako se njen život drastično promijenio nakon godina teškog rada i borbe za bolji život.
Fazila je cijeli svoj život provela vrijedno radeći, uvijek usmjerena na pomaganje drugima i osiguravanje boljih uvjeta za svoju porodicu. Uspjela je postići važan životni cilj – osigurati krov nad glavom, što je simbol stabilnosti i sigurnosti za mnoge ljude. Međutim, 2015. godine, njen život je doživio preokret kada je doživjela infarkt. Taj trenutak označio je početak niza zdravstvenih problema koji su je prisilili da prestane raditi, što je bitno otežalo njenu svakodnevnicu.
„Nastradala mi je i kičma, dobila sam šećer, imam problema s hormonima. Jedno drugo vuče“, ispričala je Fazila kroz suze, pokazujući koliko su se njene nevolje nakupile i kako je svaki novi zdravstveni problem donosio dodatne poteškoće. Ono što posebno naglašava je činjenica da je radila dugi niz godina bez uzimanja bolovanja, pokazujući time koliko je bila posvećena i koliko je smatrala radnu obavezu važnom.
Teško joj pada činjenica da, nakon svih godina u kojima je ona bila ta koja je pružala pomoć, sada se našla u situaciji gdje je prisiljena da traži pomoć drugih. Fazila otvoreno kaže kako je navikla pomagati drugima, a sada je upravo ona u poziciji u kojoj se oslanja na dobrotu svojih komšija i drugih ljudi iz zajednice. „Živim od pomoći komšija i dobrih ljudi. Pored njih nisam ni gladna ni žedna“, izgovorila je kroz suze, što svjedoči o njenoj trenutnoj bespomoćnosti, ali i zahvalnosti za podršku koju dobija od onih koji su voljni pomoći.
Pored svega, Fazila se suočava i sa problemima birokratske prirode. Iako ispunjava uslove za penziju, još uvijek ne uspijeva ostvariti to pravo. Ova činjenica dodatno otežava njenu situaciju, jer bi penzija mogla pružiti barem određenu financijsku sigurnost i smanjiti njenu ovisnost o pomoći drugih. No, birokratski problemi su nešto s čime se mnogi u njenoj situaciji bore, pa i Fazila.
Ono što Fazilinu priču čini posebno teškom jeste ne samo njena borba sa zdravstvenim problemima i financijskim teškoćama, nego i činjenica da je njen život obilježen gubitkom nečega što je smatrala temeljem svoje egzistencije – sposobnosti da bude samostalna i da pomaže drugima. Ta promjena u njenom životu je nešto što ju najviše pogađa. „Radila sam toliko godina, a ostala bez ičega“, govori ona, ne brišući suze s lica, izražavajući svoje duboko razočaranje i tugu zbog teškog puta kojim njen život ide.
Unatoč svim izazovima, Fazila ne gubi nadu. Zahvalna je ljudima iz svoje zajednice koji je podržavaju i pomažu joj, ali njena priča je podsjetnik na to koliko su životne sudbine nepredvidljive i kako se bilo ko od nas može naći u sličnoj situaciji. Fazila je jedan od mnogih primjera ljudi koji su cijeli život radili, ali su zbog niza nesretnih okolnosti ostali bez osnovnih sredstava za život i prisiljeni su se osloniti na dobrotu drugih.
Njena priča nas podsjeća na važnost solidarnosti i pomoći onima kojima je potrebna. Osobe poput Fazile, koje su kroz život bile vrijedne i predane, ne zaslužuju biti zaboravljene ili prepuštene same sebi. Empatija i zajedništvo su ključni u stvaranju društva u kojem niko ne ostaje zaboravljen, bez obzira na to kroz kakve životne izazove prolazi.
U zaključku, Fazila Milanović je primjer izdržljivosti i hrabrosti u suočavanju s najtežim životnim okolnostima. Njena borba i dalje traje, a podrška koju dobija od zajednice daje joj snagu da izdrži. Ipak, priče poput njene trebaju nas podsjetiti da svi zaslužujemo pravo na dostojanstven život, pogotovo nakon godina rada i truda piše hayat
