Ne znam kome je na um pala ideja bojkota Hadždža i Umre, ali ljudi moji, to su jaaako opasne stvari za izreći kojih se moramo čuvati! Onaj ko želi sačuvati svoju vjeru, ni u snu sebi ne smije dozvoliti da ovo izgovara, kamoli druge tome da poziva!
Hadždž je obaveza svakom muslimanu koji može da ga obavi i priušti!
Nećemo bojkotovati namaz ako se ne slažemo sa našom vladom koja nam zatvori džamije, niti ćemo bojkotovati hidžab ako naša vlada krene govoriti protiv hidžaba! Ne, nego ćemo se boriti za njega i za bilo koji drugi ibadet i za mogućnost da ga obavljamo!
Umra je ibadet koji činimo radi sebe, radi svojih dobrih djela, radi oprosta naših grijeha, ne radi bilo čega i bilo koga drugog!
Ljudi moji dragi, ne dozvolimo da se šejtan igra sa našim emocijama kako god on želi, nisu ovo vremena za ovakve stvari i ne smijemo sebi ni po koju cijenu dozvoliti i pomisliti da ljude pozivamo da bojkotuju Kabu.
Jeza me hvata od samog pisanja ovih riječi! piše Amila Amir Žužić
Hadždž, kao jedna od pet temeljnih obaveza islama, ima poseban značaj za svakog muslimana koji je u mogućnosti da ga obavi. Svako spominjanje bojkota ove svete dužnosti, ili bilo kojeg drugog ibadeta, može ozbiljno utjecati na vjeru i duhovno stanje onih koji ga prate.
Prvo i najvažnije, Hadždž nije obična praksa ili ritual koji je podložan bojkotu zbog političkih ili drugih razloga. Hadždž je stroga vjerska obaveza koju svaki musliman mora ispuniti barem jednom u životu ako za to ima mogućnosti. Pozivanje na bojkot ovog ibadeta nije samo opasno, već i ide protiv osnovnih principa vjere. Kao što ističeš, niko ne bi trebao ni pomisliti da poziva druge na ovakvu radnju. Hadždž i Umra su čini koje činimo zbog sebe, zbog svog odnosa s Bogom i zbog oprosta naših grijeha.
Kada se govori o nezadovoljstvu političkim ili društvenim prilikama, važno je zapamtiti da vjera i ibadet ne smiju biti talac tih situacija. Na primjer, ako se suočavamo s restrikcijama u vezi s obavljanjem namaza zbog političkih razloga, rješenje nije bojkot namaza. Naprotiv, vjernici trebaju tražiti načine da zaštite i sačuvaju svoje pravo na ibadet te da se bore za njega, a ne da ga bojkotuju. Isti princip važi i za druge vjerske prakse, poput hidžaba. Ako vlada ili društvo počnu govoriti protiv hidžaba, naš odgovor ne bi trebao biti odustajanje od tog simbola vjere, već borba za pravo da ga nosimo.
Da bi se bolje razumjele opasnosti ovakvih poziva, važno je uvidjeti sljedeće ključne činjenice:
- Hadždž je stroga obaveza za sve muslimane koji imaju materijalne i fizičke mogućnosti da ga obave.
- Umra je također vrlo vrijedan ibadet, iako nije obavezan, ali donosi mnoge duhovne koristi.
- Bojkot vjerskih obaveza nije rješenje za neslaganje s društvenim ili političkim prilikama.
- Šejtan koristi prilike poput ove da unese nemir i udalji ljude od njihove vjere.
Na kraju, važno je da se svijest o ovim pitanjima širi među vjernicima i da se ljudi podučavaju ispravnim načinima pristupa izazovima s kojima se suočavamo u savremenom svijetu. Svaka pomisao na bojkotiranje svetih činova ibadeta, poput Hadždža i Umre, treba biti odlučno odbijena, jer se ti ibadeti odnose na naš odnos s Bogom, a ne na političke ili društvene okolnosti.
Ovaj tekst je samo podsjetnik koliko je važno biti svjestan svoje vjere i paziti da ne upadnemo u zamke koje mogu ugroziti našu duhovnost.